Nažalost, neki roditelji zbog nepoznavanja metoda odgoja ponavljaju svoje prijekore, te s namjerom da ih poprave, adolescente neprestano kritiziraju i ponižavaju, ne znajući da opetovana kritika i ukor djeluju kontraproduktivno i adolescente čini još smionijim i bestidnijim u činjenju loših i nedoličnih djela.
Hazreti Ali, mir s njim, je rekao: “Pretjerivanje u ukoru rasplamsava plamen svojeglavosti.”[1]
Ali, mir s njim, je također rekao: “Izbjegavaj ponavljanje prigovora jer će to učiniti grješnika smionijim i drskijim, a prigovor prezrenim i uzaludnim.”[2]
Roditelji i staratelji trebaju izbjegavati svaki oblik grubog ukora i savjetovanja djece koja su nešto skrivila i pogriješila. Ukoliko nešto nisu u stanju pravilno uraditi, ne treba ih zbog toga izvrgavati podsmijehu, nego im treba pomoći da to drugi put bolje urade.
Bez sumnje, ukoliko prisutni svjedoci pogreške budu odrasle osobe, koje su njegovi dobronamjerni prijatelji, pa se suzdrže od podsmjeha i radovanja tuđoj nesreći i oproste mu pogrešku, takav njihov postupak će uveliko umanjiti patnju zbog srama. U suprotnom, ukoliko budu nastavljali i ustrajavali na podsmijehu i ukoru, moguće je da osoba koja je počinila pogrešku bude još odlučnija i tvrdoglavija u činjenju pokuđenih djela te umjesto kajanja započne s odbranom i opravdavanjem svojih greški.[3]
Uvažavanje i poštivanje ličnosti adolescenata jedna je od najboljih metoda njihovog ispravnog odgoja. Očevi i majke koji na ispravan način ispune ovu islamsku dužnost, koji budu u potrebnoj mjeri uvažavali svoju mladu djecu i koji ih tim metodama odgoje u dobronamjerne i savjesne ljude zaslužuju poseban obzir i pohvalu od strane Božijeg poslanika, s.a.v.a.
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Milost Božija neka je s roditeljima koji pomognu svom djetetu u činjenju dobra.”[4]
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 305-306.