Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Čovjek ima dvije sposobnosti: sposobnost spoznaje i razumijevanja i sposobnost djelovanja i izbora. Njegova stvarna sreća neće se ostvariti osim uz upotpunjenje obje ove sposobnosti.
Upotpunjenje spoznajne sposobnosti bit će uz čovjekovu spoznaju njegovog Stvoritelja i Opskrbitelja, te upoznavanje Njegovih imena i osobina, zatim upoznavanjem puta koji vodi ka Njemu i opasnosti koje vrebaju na tom putu, a također i upoznavanjem svoje duše i mahana koje ona nosi.
Upoznavanjem ovih pet osnova čovjek upotpunjava svoju spoznajnu sposobnost. A najučeniji među ljudima jeste onaj koji je najbolje upoznao ove osnove i najbolje ih razumije.
Dok se čovjekova sposobnost djelovanja i izbora neće upotpuniti bez izvršavanja dužnosti i obaveza prema Allahu Uzvišenom, obavljajući ih iskreno radi Njega, s predanošću, primjerno, na doličan način, slijedeći uputu Poslanika, s.a.v.s., te svjedočeći kroz to Allahove blagodati, i priznavajući svoje propuste u izvršavanju dužnosti prema Allahu Uzvišenom, čovjek se stidi takva djela izložiti Allahu Uzvišenom, jer zna da nisu dostojna i dovoljna za udovoljavanje Allahovog prava. On zna da ne postoji način da upotpuni svoje dvije sposobnosti osim uz Allahovu podršku. On je u neophodnoj potrebi da ga Allah Uzvišeni izvede na Pravi put, na koji On izvodi Svoje štićenike i odabranike, i da ga zaštiti od skretanja s tog puta; da ne iskvari svoju sposobnost spoznaje, pa zapadne u zabludu, ili da iskvari sposobnost djelovanja i izbora, pa izazove Allahovu srdžbu i prokletstvo.
Temelji upute sadržani u suri El-Fatiha
Čovjek neće doseći svoje savršenstvo i stvarnu sreću ako u potpunosti ne ispuni ove uvjete. Svi oni su sadržani u suri El-Fatiha usklađeni i poredani savršenim redoslijedom. U riječima Uzvišenog: „Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg!“ sadržan je prvi temelj: spoznaja Gospodara Uzvišenog, Njegovih imena, osobina i djela.
Allahova imena koja su spomenuta u ovoj suri, zapravo su temelj esmaul-husna, Božijih lijepih imena, a to su: Allah (Bog, Obožavani), Er-Rabb (Gospodar) i Er-Rahman (Milostivi).
Ime Allah upućuje na osobine božanstvenosti.
Ime Er-Rabb upućuje na osobine gospodarstva.
Ime Er-Rahman upućuje na osobine dobrote, dobročinstva i blagosti.
A značenja svih Božijih lijepih imena vezuju se za ove tri osobine.
Riječi Uzvišenog: „Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!“ podrazumijevaju upoznavanje puta koji vodi ka Allahu Svevišnjem. Taj put jeste iskreno pokoravanje Allahu (ibadet) onim što On voli i čime je zadovoljan, tražeći od Njega da nas pomogne i podrži na tom putu.
Riječi Uzvišenog: „Uputi nas na Pravi put!“ pojašnjavaju da rob neće doživjeti stvarnu sreću osim preko ustrajavanja i uspravljanja na Pravom putu, dok je skretanje s Pravog puta u neku stranu zapadanje u zabludu, koja podrazumijeva iskrivljenost u vjerovanju, ili izazivanje Allahove srdžbe, što opet znači iskvarenost namjere i djela.
Početak sure jeste milost, sredina uputa, a kraj blagodat.
Položaj roba između upute i blagodati
Udio roba u blagodatima jeste spram njegovog udjela u uputi, a njegov udio u uputi ravan je njegovom udjelu u Allahovoj milosti. Cijela stvar vezana je za Allahovu milost i blagodat, a i jedno i drugo osobenosti su Allahovog gospodarstva (rububijjeta). Gospodara je Onaj Koji je milostiv i Koji blagodati daje. A gospodarstvo (rububijjet) iziskuje i obavezuje na pokornost i obožavanje (uluhijjet). Allah je istinski Bog, makar to poricali nevjernici i druge s Njim izjednačavali idolopoklonici.[1]
Onaj ko sazna, nauči, primijeni i doživi sva značenja sure El-Fatiha, zaista je dosegao najviši stupanj ljudske savršenosti, a njegovo pokoravanje Allahu Uzvišenom više nije obični ibadet, nego je na stepenima onih koji su visoko iznad ibadeta običnih pobožnjaka.
A Allah u svemu podršku daje!
Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzijje,Riznica znanja, Bookline d.o.o., Sarajevo, 2006., str. 91-93., prijevod djela: Ismet Purdić
[1] Aludira na ajet: „Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge s Gospodarom svojim izjednačuju“ (El-En'am, 1.)