Čovjeka čini duša i tijelo. Duša je glavni dio čovjeka. Ona ga čini razumnim i moralnim. Bez duše čovjek bi bio obična životinja. Kao što smo dužni da hranimo i čistimo svoje tijelo, više smo dužni da odgajamo svoju dušu. Duša će biti čista i zdrava ako je oplemenimo lijepim svojstvima koji nam propisuje islamska etika (ahlak).
Lijep odgoj je pravi ukras muslimana i muslimanki. Zato moramo naučiti pravila islamskog vladanja i u praksi ih primjenjivati. Naš pejgamber Muhammed, a.s., često se molio Allahu, dž.š.: „Bože, nadari me lijepom naravi i otkloni od mene zlu narav.“ U mnogim hadisima Muhammed, a.s., upućuje vjernike na lijepu narav i vladanje pa veli:
„Najbolji su muslimani koji svojim riječima i djelima ne vrijeđaju druge muslimane.“
„Kod muslimana ne smiju biti dva ružna svojstva škrtost i odvratna narav.“
„Postupaj sa ljudima lijepo i prijazno.“
„Meni su između vas najdraži oni koji su najljepšeg vladanja, a Allahu su između vas najmrži oni koji prenose zavadne i štetne riječi, prave razdor među ljudima i koji istražuju greške kod bezazlenih ljudi.“
U plemenita svojstva, koja treba da odgajaju našu dušu, spadaju:
– pobožnost i odanost Allahu, dž.š.,
– pouzdanje u Njegovu milost i oprost,
– ljubav prema Allahu i stalno spominjanje Allaha,
– marljivost u radu i umjerenost u trošenju stečenog,
– pravednost, milosrđe i darežljivost,
– strpljivost u nevoljama i oslanjanje na Allaha,
– istinitost u izjavama, povjerljivost i poštenje, i
– izvršavanje datih obaveza.
Plemenita svojstva treba da postanu svojina naše duše i svakodnevna praksa. Isto tako smo dužni da iz svoje duše i srca odstranimo negativna svojstva, koja ne dolikuju čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji, kao što su:
– bezboštvo, nijekanje i ponižavanje Allah, dž.š.,
– ponižavanje Božijih poslanika, kao i njihovih nasljednika, tj. islamskih učenjaka,
– ponižavanje islamskih svetinja: Ka'be, džamije, namaza, posta i drugih vjerskih vrijednosti,
– nasilje, surovost, laž i škrtost,
– licemjerstvo, zloba i zavidnost,
– oholost, umišljenost i precjenjivanje svoje i podcjenjivanje tuđe vrijednosti,
– kleveta, isticanje tuđih mana i udaranje na čast ljudi,
– nepoštivanje starijih i grubost prema mlađim itd.
Da bismo postigli lijep odgoj treba da se družimo sa dobrim i plemenitim osobama od kojih ćemo naučiti samo ono što je lijepo i korisno, a da izbjegavamo one koji bi nas mogli navesti na loša i negativna svojstva.
Naša narodna poslovica veli: „S kim si onakav si“, a Arapi kažu: „Ne pitaj za čovjeka (ko je i kakav je), nego pitaj s kim se druži.“
Izvor: Redžep Muminhodžić, Taʻlimu-l-islam, El-Kalem, Zagreb, 1996, str. 156-158.