Izazovi odgoja tinejdžera u savremenom društvu
U vremenu ubrzanog načina života, konzumerizma i hiperprodukcije, odgoj i sazrijevanje duše postaju sve manje prioritetni. Odgoj tinejdžera predstavlja jedno od najdelikatnijih i najvažnijih područja za roditelje, nastavnike, pedagoge i sve koji se brinu o mladima. Praćenje promjena kod adolescenata nikada nije bilo kompliciranije, naročito zbog pomjerene dobne granice ulaska u pubertet — djevojčice danas ulaze u pubertet čak godinu dana ranije nego prije četrdeset godina, prema istraživanju univerziteta u Kopenhagenu objavljenom u časopisu JAMA Pediatrics.
Zbog zbunjenosti roditelja i nesnalaženja stručnog osoblja uslijed stalnih promjena, tinejdžeri u potrazi za stabilnim autoritetom često traže utočište na pogrešnim mjestima, poput medija i društvenih mreža. Generacijski jaz i egzistencijalni problemi svakodnevnice dovode do česte zamjene pojmova autoritarnosti i autoriteta.
Razlika između autoriteta i autoritarnosti
Za tinejdžera, autoritet znači osobu kojoj vjeruje i čije riječi i postupci trajno utiču na formiranje njegove ličnosti. Autoritarnost, s druge strane, znači grubost, ne razumjevanje i osuđivanje, što tinejdžere tjera na emotivno distanciranje, buntovništvo i traženje utočišta na pogrešnim mjestima.
Vanvremenski autoriteti iz historije islama kao primjeri
U metežu postmodernog društva, vanvremenski autoriteti iz historije islama predstavljaju svjetionik za odgoj tinejdžera. Osim Poslanika Muhammeda, mir s njim, tu su mudri Lukman, Hazreti Alija, te poslanik Zul-Kifl i njegov govor upućen omladini svog naroda.
Lukman i njegov sin: Duhovni temelj adolescenta
Lukman, koga Kur’an spominje kao mudraca, razgovara sa svojim sinom ne kao propovjednik ili onaj koji prijeti, već kao neko ko zna da savjet mora prvo dotaći srce da bi uticao na ponašanje. Počinje s osnovom — tewhidom, čistoćom vjere i duhovnog identiteta. Bez duboko usađenog identiteta u vjeri, mladost ostaje prepuštena mnoštvu želja, mišljenja, trendova i lažnih uzora.
Lukman vodi sina prema zahvalnosti — prema Bogu i roditeljima. Time postavlja duhovnu vertikalu i horizontalu: biti ukorijenjen, ali i uzdignut, svjestan Onoga iznad nas i onih koji su nam dali život.
Važna lekcija koju Lukman prenosi jeste da ništa nije skriveno Bogu — ni najmanji čin, ni misao, ni pogled. Ovo nije za zastrašivanje, već učenje o stalnoj prisutnosti i odgovornosti. Za tinejdžere izložene ekranima i digitalnim svjetovima, ovo je ključni podsjetnik: vrijednost ne dolazi od broja gledalaca, nego od onoga ko nas stvarno vidi — a to je Allah.
Savjet Lukmana uključuje i redovnu molitvu, činjenje dobra, skromnost i izbjegavanje oholosti. To su temelji karaktera koji tinejdžeri traže — smisao, a ne zabrane. Lukman je model roditelja koji želi dijete koje zna razmišljati samostalno, osjeća srcem i vjeruje iskreno.
Govor poslanika Zul-Kifla a.s.: Probudi srce dok je još mlado
Hafiz Mehmed Karahodžić u knjizi Idris, Zul-Kifl, El-Jesa piše o poslaniku Zul-Kiflu a.s. koji se obraćao omladini svog naroda zavedenoj govorom svećenika koji su iz zavisti naveli pobožne i čestite mladiće da se odaju porocima, ljenosti i srčanom nemaru. Zul-Kifl ih nije osudio niti otjerao već je nastojao ponovo pridobiti njihova srca.
“O mladi ljudi, šta vam je da ste snagu svoje mladosti dali svome nefsu, a mudrost ostavili za starost koju ne znate hoćete li dočekati? Ne prodajite čistoću duše za prolazne užitke, niti mijenjajte slobodu srca za robovanje strastima. Onaj ko se u mladosti ukrasi bogobojaznošću, Allah će ga u starosti obasjati mudrošću.”
Ovo nije samo govor – ovo je ogledalo. U vremenu koje nas uči da je mladost za trošenje, Zul-Kifl a.s. nas podsjeća da je mladost doba ulaganja. Postavljanja temelja koje nikakve nedaće neće poljuljati. On podiže standarde bez galame, budi savjest bez krivnje, i poziva na dostojanstvo bez prijetnje.
To je govor koji ne napada, nego poziva; ne sudi, nego osvjetljava put. Ovaj govor i događaj sa grupom mladića iz Zul Kiflovog alejhi selam narod pokazuje da je povratak na pravi put uvijek moguć i da mladi ljudi imaju pravo na drugu šansu ma koliko grešaka počinili u mladosti.
Hazreti Alija i mladi: Pravda, blagost i tiha snaga u odgoju
Na kraju, pismo Hazreti Alije Maliku Aštaru, napisanom za namjesnika, daje univerzalne savjete svakom roditelju, mentoru i odgajatelju. On ne govori o kaznama, nego o srcu koje voli i brine. O rukama koje blago ispravljaju, a ne grubo kažnjavaju. O očima koje razumiju i gledaju iznutra.
Hazreti Alija savjetuje:
“Neka ti srce bude puno milosti, ljubavi i dobrote prema podanicima. Nemoj biti kao zvijer koja je neprijatelj narodu…”
Ovo je zapravo potpuno suprotno od savremenih društvenih teorija. Poznato je da je Tomas Hobbes svoje poznato djelo u kojem govori o uspostavi države nazvao Levijatan. Naime, Levijatan je mitsko morsko čudovište koje simbolizira ogromnu moć, silu i strah.
U kontekstu društveno političkih teorija i Hobbesovog djela Levijatan simbolizira državu koja ima apsolutnu moć prisile nad građanima.
Nije li Allah džellešanuhu, s druge strane rekao, da je čovjek halifa na zemlji koji brine o drugim bićima?
Hazreti Alija u svom pismu upravo kroz savjete mladom Maliku govori o prije svega, poniznosti pred Bogom i pred onima o kojima brine kao namjesnik.
Ta poniznost ustvari treba biti pokazatelj svjesnosti da je Allah taj koji daje i uzima moć ljudima.
Savjeti hazreti Alije iako historijski i društveno usko kontektualizirani su univerzalni savjeti za svaku mladu osobu kako da se uspješno bori protiv oholosti i nezdrave ambicioznosti.
Hazreti Alija nas uči da vođenje ne dolazi iz pozicije moći, već iz dubine karaktera.
On podučava da blagost nije slabost – već snaga koja zna kada treba šutjeti, kada oprostiti, i kada voditi samo prisustvom.
On je kroz svoje savjete i samim postupkom slanja pisma svom namjesniku pokazao kako se odgajatelj treba odnositi prema onome ko mu je povjeren na odgajanje.
Imanuel Kant o odgoju i razvoju mladih
Imanuel Kant je smatrao da „čovjek ne može postati čovjekom osim putem odgoja“Za Kanta, odgoj i obrazovanje nisu luksuz već nužnost – bez discipline dijete postaje divlje, bez znanja nemoćno, a bez moralne poduke – opasno. U tom kontekstu, tinejdžeri, ma koliko daroviti bili, imaju potrebu za jasno postavljenim granicama, primjerima i procesom obrazovanja koji će im pomoći da izgrade svoj karakter i svrhu. Kantov pristup poziva roditelje i odgajatelje da balansiraju između slobode i strukture – jer cilj odgoja nije pasivna poslušnost, već priprema za samostalno, moralno i odgovorno djelovanje.
Zaključak: Odgoj nije dresura, već prisustvo
Lukman nas uči kako ostati ukorijenjen, Zul-Kifl da mladost treba sijati mudrost, a Hazreti Alija da je vođenje blagost i pravda. Njih trojica daju roditeljima putokaz: odgoj nije dresura, već prisustvo — pogled koji kaže “vidim te”, riječ koja liječi, savjet koji ostaje i dova koja ide tamo gdje roditelj ne može stići.
U eri brzine i nedostatka vremena, istinska prisutnost roditelja i mentora postaje najvažniji čin ljubavi i odgovornosti.
Izvori:
Akselsdóttir, T., Sørensen, K., Aksglaede, L., Mouritsen, A., & Juul, A. (2020). Age at thelarche and pubarche in girls: Secular trends. JAMA Pediatrics, 174(1), 1–8. https://doi.org/10.1001/jamapediatrics.2019.4001
Sawyer, S. M., Azzopardi, P. S., Wickremarathne, D., & Patton, G. C. (2018). The age of adolescence. The Lancet Child & Adolescent Health, 2(3), 223–228. https://doi.org/10.1016/S2352-4642(18)30022-1
Giedd, J. N. (2008). The teen brain: Insights from neuroimaging. Journal of Adolescent Health, 42(4), 335–343. https://doi.org/10.1016/j.jadohealth.2008.01.007
Blakemore, S.-J. (2012). Imaging brain development: The adolescent brain. NeuroImage, 61(2), 397–406. https://doi.org/10.1016/j.neuroimage.2011.11.080
Pristupljeno: 25. 07.2025. u 12:01 sati
Karahodžić, M. (2002). Idris, Zul-Kifl, El-Jesa. Visoko: NABA d.o.o.
Al-Islam.org. The richest treasure: Imam Ali’s letter to Malik al-Ashtar.
Pristupljeno: 24.07. 2025. u 14:19 sati