Jako važna stvar na koju su nam skrenule pažnju nebeske knjige jeste povezanost ova dva života.
Oni nisu međusobno odvojeni.
Sjeme budućeg života sadi se čovjekovom rukom u ovom životu i sudbina budućeg života se u ovom životu određuje posredstvom samog čovjeka.
Čista i ispravna vjera i pogled na svijet koji je u skladu sa stvarnošću, čista ljudska narav, oslobođena zavisti, lukavština, mržnji, zloba, varanja, te dobra djela koja se obavljaju s ciljem usavršavanja osobe i društva, služenje ljudima, iskrena djela i sl., grade sretan vječni život za čovjeka.
Suprotno tome, nevjerovanja, pogrešna uvjerenja, prljava narav, samoljublja, uobraženosti, nepravde, nasilja, licemjerstva, lihvarstvo, laži, klevete, izdaje, ogovaranja, prenošenje tuđih riječi, pravljenje smutnje, odbijanje robovanja Stvoritelju i sl., uzrokuju izuzetno nesretan čovjekov život na Budućem svijetu.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je u jednom svom zanimljivom iskazu rekao:
“Ovaj svijet je njiva za Budući svijet.”
Svako dobro ili loše sjeme koje se zasije na Ovom svijetu bit će požnjeveno na Budućem.
Isto kao što je nemoguće da čovjek zasadi ječam, a požanje pšenicu, ili da zasadi trnje, a ubere cvijet, zasadi gorku tikvicu, a ona postane zelena hurma, nemoguće je da čovjek ima loše misli, lošu ćud i loše postupke, a da na Budućem svijetu ubere korist.
Izvor: “Čovjek u Kur’anu”, s perzijskog prevela Mediha Imamović, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2011.