Ograničenja su vrhunac umijeća roditeljstva i nema ničeg važnijeg u „zdravom odrastanju“ djeteta od sigurnih i jasnih pravila koja se u funkcijama porodice i svim životnim funkcijama njenih članova jednako odnose na sve.
„Izgradnja ograničenja“ jeste težak zadatak roditeljstva. On podrazumijeva značajne napore i odricanja. Međutim, potpuno je izvjesno da se bez postvaljanja pravila u ponašanju ne mogu doživjeti bilo kakva ograničenja.
Ovo posebno važi za „bolećiv i zaštitnički“ odnos roditelja prema djeci, naročito tokom razvojnih kriza, u vrijeme kada ona, iskonskim impulsima, više iskušavaju roditelje u pogledu sloboda i ograničenja u ispunjavanju svojih potreba. Ali, pravila i ograničenja nisu djelotvorna ako su „nametnuta“ ili su diktat „autoriteta uloge“, ako nisu dio zadovoljstva i slobode učestvovanja u njihovom oživotvorenju.
Bez pravila je uopšte teško govoriti o razvoju samokontrole, odgovornosti i discipline, kao poželjnih efekata vaspitanja i obrazovanja, bez kojih nema ni razvoja ličnosti naročito u pogledu samostalnosti.
U nedostatku svijesti o postojanju ograničenja, kao regulatora u razvoju ponašanja, brojne su opasnosti od skretanja i razvoja raznih oblika neadaptiranog ili neprihvatljivog ponašanja.
Izvor: P. Spasojević, Porodična pedagogija i odgovorno roditeljstvo, IP „Nova škola“, Banja Luka, 2011, str. 146-147.