Jedan od prvih dokaza postojanja Boga jeste Aristotelov dokaz Prvog Pokretača. Ibn Sina je iznio dokaz Nužnog i kontigentnog, Mulla Sadra je iznio Dokaz Iskrenih. Ja sam u svojoj knjizi Dokaz iskrenih pojasnio u dvadeset tačaka. Teolozi imaju dokaz stvaranja. Sama vjera ima fitret kao dokaz. Ono što želimo da kažemo ovim jeste to da (vjernici ili talabe) nemamo nikakvih nedoumica po pitanju postojanja Boga. Ali ukoliko bismo htjeli razumom doseći do same Božije Biti naći ćemo se pred preprekom, jer razum nema tu moć da (objektivno) spozna Bit Božiju.
Razum ne može da shvati da je miradž bio tjelesan. Ili pitanje povratka Imama Mehdija, mir neka je na njega, u što sljedbenici Ehli bejta čvrsto vjeruju. Ne samo da će Imam Mahdi ostvariti svoje ponovno pojavljivanje nego vjeruju i da će uz Imama Vremena (Vali Asr) biti proživljeni i još neki, kako imami tako i poslanici. Ovu zbilju isključivo sam razum ne može da spozna. Također, pitanja poput Sudnjeg dana, proživljenje i pitanja sličnih ovima razum ne može da pojmi.
Unatoč tome razum je dovoljno moćan da mnoge stvari može pojmiti. Postavlja se pitanje, kako možemo da se oslonimo na njegaako razum griješi? Odgovor slijedi u nastavku.
Niko ne kaže da razum ne može da pogriješi ali što više čovjek bude obraćao pažnju i čuvao svoj razum, njegove greške pri zaključivanju će biti sve manje. I zbog toga je čovjeku izuzetno preporučeno da koristi razum te da se posveti minimalnom griješenju. Od pamtivijeka se filozofija definirala jednom rečenicom: Spoznaje svijeta je sukladna sposobnosti razuma.