Tevekkul ili oslanjanje na Boga označava pouzdavanje u Gospodara i prepuštanje svojih poslova Njemu.
U časnom Kur’anu se na oko pedeset i pet mjesta hvale oni koji se oslanjaju na Boga.
Lijepo i privlačno lice onih koji se oslanjaju na Boga u Kur’anu se predstavlja ovako: oni su vrlo odlučni i odvažni ljudi koje, zbog oslanjanja na Boga i nade u neograničenu Božiju moć, nikada ne obuzima strah i nedoumica i nikada ne drhte pred velesilama i mnoštvom neprijatelja, već u ozračju oslanjanja i pouzdanja u Boga ponosno koračaju ka ostvarenju svojih ciljeva i na taj način stiču Božiju ljubav I zadovoljstvo.
Časni Kur’an o tome kaže: One kojima je, kada su im ljudi rekli:
“Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik!”
I oni su se vratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.
Božiji poslanici su u pogledu tevekkula (oslanjanja na Boga) bili najbolji ljudi pa su i bez materijalnog bogatstva I moći u bezbroj prilika uspjeli pobijediti i nikada nisu osjećali samoću i strah, kao što je u Kur’anu rečeno o hazreti Šuajbu:
…A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam I Njemu se obraćam.
Da bi ojačali duh svojih sljedbenika i odagnali svaku sumnju u stizanje Božije pomoći, poslanici su im savjetovali da se oslone na Gospodara, baš kako je i hazreti Musa govorio svome narodu:
U Njega se pouzdajte ako ste muslimani! “U Allaha se uzdamo!” – rekoše oni.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveoLutfi Akbaš, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2009.