Oprost i prelaženje preko tuđih pogrešaka još je jedna od plemenitih vrlina odgoja i pravila druženja. Jer, u društvenom životu nema mnogo onih koji nisu oštećeni po pitanju nekog prava i da im neko nije povrijedio njihovu čast. Neprekinuti tok društvenog života zasniva se na oprostu i prelaženju preko tuđih pogrešaka, jer kada bi svi ljudi bili strogi u traženju pune naknade svojih prava i ne bi prelazili ni preko najmanjih pogrešaka drugih, život bi postao veoma gorak i nestao bi duh iskrenosti i povjerenja, a uzajamno pomaganje i saradnja među njima ukazali bi se kao neostvarivi.
Oprost u Kur’anu
U brojnim primjerima u Kur’anu Časnom naređeno je da ljudi izaberu oprost kao pohvaljeni način te da, ako vide grijeh i posrnuće kod brata svoga u vjeri, pređu preko njegovih pogrešaka. Kur’an na jednom mjestu kaže:
A ti se prihvati praštanja, zahtijevaj da se dobro čini i od neznalica se okreni!
(El-A‘raf, 199)
Praštanje je jedna od osobina bogobojaznih
Tako se u sljedećem ajetu praštanje i prelaženje preko tuđih grijeha smatra
osobinom bogobojaznih:
Onima koji dijele i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i
koji ljudima opraštaju. A Bog zaista voli dobročinitelje. (Ali ‘Imran, 134)
I također se kaže:
Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Bog oprosti? A Bog prašta i samilostan je. (En-Nur, 22)
A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Bog prašta i
samilostan je. (Et-Tegabun, 181)
Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Kani, Koraci ka samoizgradnji, sv.2, s perzijskog preveli: Elvir Musić, Samed Jelešković, Refik Razić, Fondacija Mulla Sadra, Sarajevo, 2012. str. 205 – 206