Da bi ostvarili prave životne vrijednosti, mladi moraju poštivati načelo umjerenosti i odmjerenosti i suzdržati se od svake vrste krajnosti i pretjerivanja. Trebaju imati mjeru u ibadetu, poslu, odmoru, sportu, tj. trebaju imati ispravnu mjeru u svemu što čine.
Cijenjeni islamski predvodnici u svom odgoju najveću pažnju su posvetili ovom pitanju i upozoravali su svoje sljedbenike da se u izvršavanju svih svojih naučnih, praktičnih, vjerskih, ekonomskih, materijalnih i duhovnih dužnosti drže podalje od pretjerivanja, kao i ravnodušnosti i dangubljenja.
Od brojnih ajeta i hadisa na ovu temu zadovoljit ćemo se navođenjem dvije predaje.
Imam Bakir, a.s., prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao:
“Zaista je ova vjera čvrsta, pa hodite njome blago, (…) i ne pretjerujte kao jahač koji je
zaostao zbog umora konja i koji niti je put prevalio niti je konja sačuvao.[1]
U predaji Poslanik naprasito ponašanje ljudi sklonih pretjerivanju poredi s putnikom koji tokom svoga putovanja prelazi mjeru i opterećuje svog konja preko njegovih mogućnosti, što će dovesti do toga da neće biti sposoban za nastavak puta, a jahač će biti onemogućen da nastavi putovanje i neće stići do svog odredišta.
Ali, a.s., je rekao: Nemar je ključ tegoba.[2]
Ukoliko odgajatelji budu djelovali u skladu sa svojim dužnostima i naprave sveobuhvatan i potpun plan svog odgojnog rada s mladima, temeljeći ga na ravnoteži svih životnih vrijednosti i uzimajući u obzir moć i polet mladih, a mladi sa svoje strane budu djelovali u skladu sa svojom obavezom i izvršavanju svog programa budu pristupali sa zanimanjem, daleko od pretjerivanja ili ravnodušnosti, ostvarit će sjajne rezultate i stvorit će pretpostavke za osiguravanje materijalne i duhovne sreće i svestran razvoj ličnosti.
Znanje, vjera, moral, sloboda, savjest, ljepota, samoljublje, imetak, užitak, posao, strast, politika, sport i slično vrijedne su stvari u životu čovjeka.
Spoznaja različitih vrijednosti života i postizanje bilo koje od njih čini radosnim svakog mladog čovjeka i utiče na razvoj njegove ličnosti, pod uvjetom da na putu stizanja do njih ne pređu granicu umjerenosti i svrsishodnosti.
Izvor: Muhammed Taqi Falsaf, Mladi, razumm i osjećanja, sv. 2, s perzijskog preveo Nihad Čamdžić, Fondacija Mulla Sadra, 2012 str. 39 – 40.