Jednog dana vidje Nasrudin-hodža na pazaru da se za dvanaest dukata prodade neka čudna ptica veličine goluba. Ode odmah kući, pa uzme ćurana i ponese ga na pazar da ga proda. Kad mu tamo ponudiše samo dvanaest akči, hodža poče da se ljuti, govoreći da je malo prije vidio kako se mnogo manja ptica prodala za dvanaest dukata. Onda mu ljudi objasniše da je to papagaj i da on zna da govori. Hodža na to pokaza na ćurana, koga je zatvorenih očiju i mirna držao pod pazuhom, pa reče:
– Ako ona ptica zna lijepo da govori, pa ovaj ćuran zna vrlo pametno da misli i da mudro ćuti.
(Preuzeto iz knjige Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Svjetlost, Sarajevo, 1953., str. 82.)