Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti.
(Buharija, Muslim i Ibn Madže)
Brate, pazi šta ćeš govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: “…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nečeg drugog osim zbog griješna govora?!”
U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kad hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.
Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka – tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!
Čovječe, želiš da se spominju tvoja dobra djela, a mrziš da se pročuju loša! Optužuješ drugog zbog sumnje, a posigurno znaš da su dva meleka zadužena za tvoje riječi i djela.
Čovječe, najpreče ti je da budeš svoj gospodar, da jezik svoj držiš svezan i da ne povlađuješ pohotama tijela.
Pametan nastoji i dan i noć da što više dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se možda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.
Čovječe, čovječe! Pazi na djela svoja. I opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ćeš stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga!
Izvor: Hasan el-Basri, ČUJEM ŠUM, PRIJATELJA NE VIDIM, kazivanja o moralu (ahlaku), pravilima islamskog ponašanja, pobožnosti i još ponečem, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., s arapskog preveo: Mehmedalija Hadžić