Pitanje o blagodatima

Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Među prvim pitanjima na Sudnjem danu koja će biti postavljena čovjeku o blagodatima jeste: Zar ti nismo dali zdravo tijelo i podarili ti hladnu vodu?!“[1]

Savjeti i upute:

Postoje mnoge blagodati kojih je čovjek svjestan tek kada ih izgubi, ali dok ih posjeduje, ne obraća pažnju niti se zahvaljuje na njima, jer se na njih navikao i nije svjestan njihove važnosti. Međutim, kada ih izgubi, tek tada osjeti njihovu vrijednost i traga za njima u nadi da će ih povratiti.

Svakako da je najveća blagodat zdravlje. Ono je kruna na glavama zdravih ljudi koju vide isključivo bolesni koji tuguju za danima u kojima su bili zdravi, a nisu ih korisno utrošili i bili su nemarni. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: „Postoje dvije blagodati u kojima se mnogi ljudi prevare, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.“[2]

Sretan je rob koji svoje zdravlje, sposobnost i slobodno vrijeme utroši pokoravajući se Allahu, kako bi bio što spremniji za polaganje računa, kada bude pitan za svoje tijelo kako ga je koristio.

Allah, dž.š., nas je obavijestio da ćemo na Sudnjem danu biti pitani o blagodatima kojima nas je obasuo, pa kaže: Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno.[3]

U mnoštvo blagodati svakako spada i hladna voda koju čovjek uzima kad god poželi, bez bilo kakvih poteškoća zbog čega i nije svjestan te blagodati. Međutim, ako se čovjeku u vrućem sunčanom danu nešto ispriječi pa ne mogne doći do vode, tog trena shvati koja je važnost vode i ma šta mu ponudili od jela i pića, to će mu još više povećati potrebu za vodom.

S obzirom da je ovolika važnost hladne vode, još je preče da vjernik svoje srce napoji imanom i da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od hladne vode.

Tim povodom imam Ibn Redžeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao, kaže: „Ako vjernik osjeti ukus imana i uoči njegovu slast, to će se očitovati na njegovom jeziku i organima. Jezik će mu veličati Allaha, a njegovi organi će hrliti da Mu se pokoravaju. Tada će ljubav prema imanu ući u njegovo srce kao što ljubav prema hladnoj vodi u vrelom danu ulazi u srce žedne osobe.“[4]

Allahova dobrota se ogleda i u tome da On nagrađuje roba koji se zahvaljuje na blagodatima istim stepenom (deredžom) kao i onog koji nije imao tu blagodat i  strpi se. To nam potvrđuje hadis koji prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Onaj koji jede i zahvaljuje se na tome je poput strpljivog postača.“[5]

Allahove blagodati prema robovima su doista velike i oni su dužni zahvaljivati Mu se na tome priznavajući lične nedostatke i ograničenost u odnosu na Njega, Plemenitog i Uzvišenog Darivaoca Koji nas je obasuo nebrojenim blagodatima. I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.[6]

Imam Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „Kada bi se od čovjeka zahtijevala zahvala za svaku blagodat – kao što je blagostanje, zdravo tijelo, ispravna čula, ljepota života – kad se to sve sabere, sva njegova djela ne mogu se odužiti ni za dio tih blagodati.“[7]

Imam Ibn el-Dževzi, Allah mu se smilovao, veli: „Svaki put kada pogledam kako mi blagodati dolaze, zbunim se kako da zahvalim na tome, jer je i sama mogućnost zahvale blagodat, pa kako da se onda na odgovarajući način zahvalim?! Ipak, ja priznajem da imam nedostatke i iskreno se nadam da je ovo moje priznanje na neki način oduživanje.“[8]

Ako ti Allah omogući da zahvališ na svim blagodatima, onda je i to blagodat koja zahtijeva zahvalu. Stoga, neka ti jezik danonoćno veliča i slavi Allaha, dž.š., neka Mu se zahvaljuje kako treba, a tvoji ekstremiteti neka budu pokorni Allahu.

Ako je moja zahvala na blagodatima blagodat

Onda Mu i na tome moram zahvaliti

Jer, kako da Mu se zahvalim osim Njegovom dobrotom

Pa makar se čitav život trudio to postići.[9]

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, s arapskog preveo: Muharem Hrvačić, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 34-36.