Čuvajte se zlih ljudi, nemojte se s njima sastajati, jer je veliki zarar i u putu zlikovca sresti, a kamoli s njima općiti i boraviti.
Naučavajte djecu, nemojte misliti da je i za njih ono dosta što vi znate; i oni su radi svoga vremena stvoreni.
Dok čovjek ide naprijed, strast mu je podložna pameti, a kad mu se okrene natrag, pamet mu se podvrgne strasti.
Oprost kako prouzroči, pa dobri ljudi budu još bolji, tako isto bude povod, pa zlikovci budu još gori i užasniji.
Čovjek neka se svako jutro ogleda, pa ako vidi da mu je svijetao obraz, neka se dobro čuva da ga ne ocrni; a ako vidi i malu ljagu, neka to odmah opere da mu ne bude još crnji.
Voće kad sazrije, kako se saviju i prikuče grane zemlji, tako i čovjek kad ostari, primakne se grobu; za to se veli: zrelo žito gotovo strnište.
Pametan čovjek kad pliva, kako se dade i pusti tokom vode, tako se treba predati i vremenu, jer se ne može uz vodu plivati.
Kod zulumčara pribran biti, sa krivdom zgode se dočepati i laž umiljato i uglađeno umjeti prikazivati, neko to niko ne želi.
Prirodna je pamet u čovjeka, kao što je sok u drveta; s lijepim uzgojem stečena pamet je kao u voćke grančice kojima plod daje.
Ljudsko tijelo sa hranom, a duševna svojstva sa mudrošću napreduju; kako tijelo bez hrane, tako moralna svojstva bez mudrosti zamru i propanu.
Kako majka malo dijete prije svega blagim svojim mlijekom zadaja i odgaja, tako i pravi učitelj treba da svoje učenike na najblaži način obučava.
Nezahvalnost mnogome bude uzrok, pa mu gotov hljeb iz ruku ispane, a sjem toga stara je riječ: „Ko nije zahvalan robu, nije ni Bogu.“
Mudri ljudi nikad se ne tuže na svoje stanje, jer dobro znadu da nije ovog svijeta prema zasluzi dodijeljeno.
Misk, poznati miris, koliko se god stavi i zatvori u jedno tvrdo i posebno mjesto, opet mu se lijepi miris na daleko čuje; tako su i dobri ljudi, koliko se god pokrivaju, opet je njihova dobrota svakom poznata.
Dobar čovjek neće nikoga na krivi put zavesti; a pametan se ne da nikome lako prevariti.
Velikim ljudima savjet davati opasno je, jer više puta strašive posljedice donosi.
Čovjek se u nuždi uzda u svoga prijatelja, u nevolji i bolesti u svoju dobroćudnu domaćicu, pri smrti u svoja dobra djela; a u svakom pogledu i u svaka doba uzda se u samoga Boga.
Od neznanja nema goreg siromaštva, a od oholosti groznijeg svojstva.
Pametan čovjek voli s dobrim i mudrim ljudima kamenje valjati, nego sa neukim i glupim u kolu igrati.
Ko zločince brani, još ih više u zlo napućuje; ko glupa obučava, uzalud vrijeme gubi.
Ne treba ni svome slugi riječ presijecati, a kamoli višem od sebe; to je neuljudnih ljudi običaj.
Bez vasijetname tj. oporuke ne upuštajte se u noć, jer mnogi omrkne, a ne osvane.
Ko nema stida, ne boji se ni grijeha, a ko se ne boji grijeha, ne boji se ni Boga, daklen, ko se Boga ne boji, od toga bježi kao od đavola.
Izvor: M. Kapetanović Ljubušak, Istočno blago II, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 21-22.