Polahko počinješ umirati, ako ne putuješ , ako ništa ne želiš, ako ne poslušaš šaptutanje života, ako sebe ne cijeniš.
Polahko počinješ umirati, ukoliko svoja uvjerenja otjeraš od sebe, ukoliko ne dopustiš da ti se pomogne.
Polahko počinješ umirati, ako postaneš rob svojih navika, ako neprestalno ideš istim putem i ništa ne promijeniš, ako dan smrti ne odgodiš, ako na sebe ne obučeš raznovrsne boje, Ili ako ne upoznaš nove ljude.
Ti polahko počinješ umirati, ako se udaljiš od iskazivanja osjećanja, ako pobjegneš od onoga zbog čega ti oči zasijaju posebnim sjajem od onoga zbog čega ti srce brzo zalupa.
Ti polahko počinješ umirati, ako nisi zadovoljan svojim poslom i onim što voliš, a to ne promijeniš, ako ne riskiraš sigurno za nesigurno, ako ne budeš slijedio svoje snove, i ako ne dopustiš sebi bar jednom u životu da slijediš svoj razum i ono što ti on nalaže ne uradiš.
Danas, počni živjeti ŽIVOT!!!
Danas, rizikuj!
Danas, uradi nešto!
Ne dozvoli da polahko umreš!!! Ne zaboravi da poslije kiše izlazi sunce, budi sretan. (Pablo Neruda)
Priredila: Aida J.Ć.