„ O Ebu Zerre, čije god se riječi slažu sa njegovim djelima, postigao je svoj udio u sreći, a onaj čije se riječi ne slažu a njegovim djelima, kad bude kažnjavan, korit će samo sebe. O Ebu Zerre, zaista čovjek zbog grijeha koji čini biva lišen određene mu opskrbe. O Ebu Zerre, ostavljaj sve ono od čega nemaš koristi, ne govori ono od čega nemaš koristi i čuvaj jezik kao što čuvaš novac!“
Posljedice podudarnosti i nepodudarnosti riječi i dijela
„O Ebu Zerre, čije god se riječi slažu sa njegovim djelima postigao je svoj udio u sreći, a onaj čije se riječi ne slažu sa njegovim djelima, kada bude kažnjavan, korit će samo sebe.“
Većina ljudi prilikom govora navede dobre stvari, kaže da se te stvari moraju raditi, koliko su važne, vrijedne i koliko uticaja imaju na čovjekovo savršenstvo, ali kada dođe red na djelovanje, njihovo djelovanje se ne slaže sa njegovim djelima. Samo kod malog broja ljudi sve što govore slaže se sa njihovim djelima.
Ako podudarnost riječi i dijela smatramo ovisnim o stepenima vjerovanja, razumjet ćemo da su ljudi koji imaju potpunije vjerovanje vjerodostojniji i da između njihovih riječi i djela postoji više slaganja. Ustvari, njihovo djelo je potvrda njihove riječi.
U komentaru Časnog ajeta:
أُولـٰئِكَ الَّذينَ صَدَقوا ۖ وَأُولـٰئِكَ هُمُ المُتَّقونَ
Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.[1]
Rahmetli Allame Tabatabai, neka je Allah njime zadovoljan, kaže: „Vjernost i i skrenost su svojstva koja obuhvataju sve vrline što postoje u znanju i djelu, jer je istinitost govora (sidk) ćud koja ide zajedno sa svim moralnim vrijednostima i vrlinama, kao što su čednost, hrabrost, mudrost i pravednost, zato što je nemoguće čovjeka odvojiti od njegovih vjerovanja, riječi i dijela. Za čovjeka, biti vjeran i iskren (sadik) znači da se njegova vjerovanja, riječi i dijela slažu jedni sa drugim. On govori o onome u šta vjeruje i po tome djeluje. Čovjek po svojoj iskonskoj prirodi prihvata Istinu i ukazuje nutarnju poniznost spram nje, čak i kada djeluje suprotno njoj. Dakle, ako prizna Istinu i bude iskren u ovom priznanju, onda govori o onome u šta vjeruje i djeluje po onom što govori. U ovom primjeru njegovo vjerovanje je postalo čisto (halis) i njegov dobar (salih) moral i djela su postigli razinu potpunosti.“[2]
Allame je govorio: „To što je Bog neke nazvao siddik – ‘jako iskreni’, što je riječ u naglašenom obliku, jeste usljed činjenice da su djela jako iskrenih (siddikin) potvrda njihovih riječi.“
Onaj kome se riječi slažu sa vjerovanjem također je iskren (sadik), ali se jako iskren nalazi na višoj razini i ovaj termin se koristi za osobu kojoj se riječi slažu ne samo sa vjerovanjem, već i sa djelima, i to u svim prilikama.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., je govorio: „Onaj kome se djela slažu sa riječima postići će sreću.“ Ako se ovakav čovjek potrudi da mu se stalno riječi, djela i vjerovanja međusobno slažu, dostići će položaj jako iskrenih. Nasuprot tome, čovjek koji ne radi po onome što govori licemjer je i lažac, kao što Kur'an Časni licemjere, koji jezikom svjedoče poslanstvo Poslanika, ali u srcima svojim ne vjeruje u njega, naziva lašcima:
إِذا جاءَكَ المُنـٰفِقونَ قالوا نَشهَدُ إِنَّكَ لَرَسولُ اللَّـهِ ۗ وَاللَّـهُ يَعلَمُ إِنَّكَ لَرَسولُهُ وَاللَّـهُ يَشهَدُ إِنَّ المُنـٰفِقينَ لَكـٰذِبونَ
Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik!” – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.[3]
Riječi licemjera lažne su zbog sljedećeg:
يَقولونَ بِأَفوٰهِهِم ما لَيسَ فى قُلوبِهِم ۗ وَاللَّـهُ أَعلَمُ بِما يَكتُمونَ
…Ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim. – A Allah dobro zna ono što oni kriju.[4]
Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., kaže da onaj koji ne djeluje po onom što govori treba koriti samo sebe, pošto njegov govor pokazuje da je spoznao Istinu i svoje obaveze. Kao posljedica rečenog, njemu se dokaz upotpunio. Prirodno da ovakva osoba, koja je spoznala Istinu, čak je i preporučuje drugima, ali ne izvršava svoja djela, može i mora samo samu sebe koriti.
Ove riječi Poslanika upućene su, više nego bilo kome drugom, govornicima i vaizima – da se oni sami pridržavaju svojih riječi te da njihova djela budu ogledalo njihovih vjerovanja i riječi. Bog Uzvišeni u Kur'anu ovu skupinu kori riječima:
أَتَأمُرونَ النّاسَ بِالبِرِّ وَتَنسَونَ أَنفُسَكُم وَأَنتُم تَتلونَ الكِتـٰبَ ۚ أَفَلا تَعقِلونَ
Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?[5]
„Zaboravljanje“ovdje nije u značenju smetanja sa uma, već u značenju nedjelovanja po svojim riječima, budući da je moguće da se neko sjeća svojih riječi, ali da ne radi po njima.
Ovdje Kur'an pun sažaljenja savjetuje ljude i govori im: Uradite ovaj posao, a prođite se tog posla! Kako možete sebe zaboraviti? Da li prema stanjima drugih čovjek ima više sažaljenja nego što ima prema sebi? Da li druge voli više nego sebe? U ovakvo šta ne može se povjerovati.
Imam Ali, mir neka je s njim, kaže:
„Bojte se Boga, bojte se Boga u vezi sa najomiljenijom i najvoljenijom od osoba kod vas.“[6]
Imam, mir neka je s njim, želi reći da vi sebe volite više nego što volite druge, a ako druge i volite, to je zbog toga što oni vama služe, pribavljaju vam sredstva za uživanje, lagodan život, sreću te uživajte u druženju i razgovoru s njima. Dakle, vi ste sebi najvažniji, a druge želite radi sebe. Pošto je tako, kako to da puni sažaljenja druge savjetujete, a sebe zaboravljate i ne sažaljevate se zbog svoga stanja i ne radite po onome što govorite?[7]
Uzvišeni kaže:
يـٰأَيُّهَا الَّذينَ ءامَنوا لِمَ تَقولونَ ما لا تَفعَلونَ كَبُرَ مَقتًا عِندَ اللَّـهِ أَن تَقولوا ما لا تَفعَلونَ
O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? (2) O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate![8]
IZVOR: PUTEVI I STAZE DOBRA, Savjeti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a., Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo, 1432/2010.
Ajatollah Muhammed Taqi Misbah Yazdi, profesor u naučno-vjerskom centru Kom, rođen je 1934. godine u Yazdu, Iran. Autor je brojnih djela o islamskoj i komparativnoj filozofiji, teologiji, etici i tumačenju Kur'ana.
Tema ovih predavanja bila je predaja poznata kao “Ebu Zerrov hadis”, u kojoj je Časni Poslanik, s.a.v.a., iznio svim ljudima obuhvatne upute i korisne savjete. Ebu Zerr, prisni Poslanikov ashab, iskoristio je okolnost da su se jedno jutro u mesdžidu našli samo Poslanik, hazreti Ali i on, te je od Poslanika, s.a.v.a., zatražio posebne savjete.
Poslanik, znajući dobronamjernost i iskrenost Ebu Zerra, odgovara: “Dajem ti jedan savjet i očekujem da ćeš ga sačuvati i djelovati po njemu, jer on obuhvata sve puteve i staze dobra. Ako budeš djelovao po ovom savjetu, bit će ti darovano dobro i Ovoga i Budućeg svijeta.”
Niz izvanrednih Poslanikovih savjeta iz ove predaje, te sjajna objašnjenja velikog znalca Misbaha Yazdija, jamče zanimljivo i beskrajno korisno štivo, koje čitaoce otvorenih srca zasigurno neće ostaviti ravnodušnim.