Mađarska narodna priča
Preko devet visokih planina, u desetoj, u jednoj gustoj šumi živjela je medvjedica sa dva medvjedića. Medvjedići su rasli, porasli i jednog dana odlučiše da pođu u svijet i traže sreću.
Na rastanku majka ih je zagrlila i savjetovala da se u životu nikada ne svađaju i ne odvajaju jedan od drugoga. Obećali su medvjedići da će je poslušati i pođoše na put.
Išli su medvjedići, išli, dan, dva… Za to vrijeme pojeli su svu hranu koju su ponijeli. Ogladnjeli, oboriše glave i jedva pođoše dalje.
„Bato, ja sam mnogo gladan!“ reče mlađi medvjedić kroz plač.
„I ja sam gladan“, reče stariji medvjedić.
Išli oni tako, išli i odjednom, nasred puta, nađu poveći komad tvrdog sira. Kako su se samo obradovali što će koliko toliko da utole glad. Ali im je ta radost bila kratkotrajna. Počeli su da se svađaju oko podjele sira, jer se svaki plašio da njegov dio ne bude manji. Čula tu svađu lisica, pa dođe i upita medvjediće:
„Oko čega se to svađate, mečići?“
Medvjedići joj objasniše oko čega se svađaju.
„Ah, baš ste smiješni!“ reče lisica. „Pa zar se oko toga svađate? Pošto ste mi obojica dragi, evo, ja ću vam podijeliti sir.“
„Baš ti hvala, teta lijo, što si došla da nam podijeliš sir!“ reče mlađi medvjedić.
Lisica uze sir i tresnu ga o jedan panj, te dobi dva nejednaka parčeta.
„Teta lijo, teta lijo, komadi sira nisu isti!“ viknu stariji medvjedić.
„Polako, polako, mili moj! Nemoj da se brineš oko toga. Popravit ću ja to.“
I lisica od većeg komada odgrize poveće parče, tako da je onaj manji komad ispao veći.
„Opet nisu jednaki!“ viknu sada mlađi medvjedić.
„Ama, budite strpljivi, dragi moji medvjedići! Znam ja svoj posao!“
I tako je lisica nastavila da dijeli sir grickajući čas jedan, čas drugi komad, a medvjedići su okretali svoje crne nosiće čas na jednu, čas na drugu stranu očekujući da komadi sira budu jednaki. Lisica je dijelila, dijelila, dok se nije najela i pojela gotovo sve. A onda im je kazala:
„Evo, sad su komadi sira potpuno jednaki. Neka vam je prijatno, dragi moji medvjedići. Ako i drugi put budete imali nešto da podijelite, ja ću vam to majstorski podijeliti.“
To je kazala i pružila im po jedno malo, malecko parče tvrdog sira, mahnula repom i otišla.
„Tako nam i treba“, reče stariji medvjedić, „kada smo pohlepni.“
Izvor: Vesela sveska, god. LXII, DD „Dječija i omladinska štampa“, Sarajevo, novembar 2014, str. 4-6.