Pokuđenost sticanja znanja radi ovosvjetskih ciljeva
Pokuđenost sticanja znanja radi ovosvjetskih ciljeva

Pokuđenost sticanja znanja radi ovosvjetskih ciljeva


“O Ebu Zerre, najgori čovjek po položaju na Sudnjem danu kod Allaha je učenjak koji ne djeluje po svome znanju, a onaj koji traga za znanjem da bi privukao pažnju na sebe, neće osjetiti miris Dženneta. O Ebu Zerre, onaj koji stiče znanje da bi njime obmanuo ljude neće osjetiti miris Dženneta. O Ebu Zerre, kada god budeš upitan o nečemu što ne znaš, reci: ‘To ne znam’ – bit ćeš spašen posljedica toga, i ne sudi ljudima o onome što ne znaš – bit ćeš spašen od Božije kazne na Sudnjem danu. O Ebu Zerre, jedna skupina stanovnika Dženneta bit će iznad skupine stanovnika Džehennema i upitat će ih: ‘Šta je vas uvelo u Vatru, a mi smo u Džennet ušli zahvaljujući vašem odgoju i podučavanju?’ Ovi će odgovoriti: ‘Drugima smo naređivali dobra djela, a sami ih nismo činili.’”

 

Posljedice nedjelovanja po znanju i sticanja društvenog položaja posredstvom znanja

 U ovom dijelu, Poslanik, s.a.v.a., obraća se učenjacima. On potiče učenjake da djeluju po svome znanju i navodi posljedice nedjelovanja po znanju. Iako je govor Poslanika, s.a.v.a., jasan i nema potrebe za objašnjenjem, ipak ćemo se, s ciljem što boljeg utvrđivanja ovog pitanja u srcima i što boljeg pojašnjavanja, osvrnuti na neke predaje sadržajem slične ovom Poslanikovom, s.a.v.a., govoru. Ali, prije toga podsjetit ćemo da, prema islamu, razuman čovjek ne može biti bez obaveze.

 Ipak, okviri i mjerila odgovornosti su različiti. Znači, učen i neznalica su jednaki u tome da posjeduju odgovornost, ali je odgovornost učenog veća od odgovornosti neznalice. Prema tome, zbog toga što i neznalica ima odgovornost, obavezan je da se poduči o svojim vjerskim obavezama i pitanjima koja su mu potrebna. Nepoznavanje vjerskih pitanja ne biva razlogom oslobađanja od odgovornosti. Zbog toga je Imam Sadik, a.s., u tumačenju ajeta: Allah ima potpun dokaz, rekao:

“Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći robu: ‘Da li si bio obaviješten o svojim obavezama i dužnostima?’ Ako on odgovori: ‘Da’, Allah, dž.š., će reći: ‘Zašto nisi djelovao po onome o čemu si bio obaviješten?’ Ako rob kaže: ‘Ja sam bio neznalica’, Bog će reći: ‘Zašto se nisi podučio, pa da saznaš, kako bi po tome radio?’”[1]

 Osnovna razlika između učenog i neznalice jeste da je učenom Božiji dokaz upotpunjen: od njega se neće prihvatiti nikakva isprika u slučaju neizvršavanja obaveza i prema njemu će se strogo postupati. U vezi s tim Imam Sadik, a.s., kaže:

“Neznalici se oprosti sedamdeset grijeha prije nego se učenom oprosti jedan…”[2]

Nedopustivo je umišljati da se trebamo udaljavati od sticanja znanja, kako naše obaveze ne bi bile teže i da nam stanje ne bi bilo gore od neznalica, jer će se pitati i onaj koji nije pokušao steći znanje i obaviještenost. Izbjegavanjem sticanja znanja i obaviještenosti čovjek ne biva oslobođen odgovornosti. A zašto i mi ne bismo bili od one skupine učenjaka koji su radili po svome znanju? Onako kako drugi na Ovome svijetu priželjkuju  da budu na njihovom položaju, tako će im i na Onom svijetu zavidjeti zbog njihovih položaja. U zbirkama hadisa postoje brojna poglavlja, sa različitim naslovima, u kojima se kazuje o vrlinama sticanja znanja. Pohvale idu do te mjere da se u nekim predajama govori da ptice na nebu, divljač u prostranstvima zemaljskim i ribe u morima traže oprost za osobu koja radi na sticanju božanskih znanja. U svakom slučaju, Poslanik, s.a.v.a., u ovom dijelu poručuje: Položaj učenjaka koji ne radi po svome znanju gori je od svih na Sudnjem danu i on neće moći ni osjetiti miris Dženneta. Često se desi da je namjera osobe koja želi sticati znanje na početku služenje vjeri i izvršavanje obaveza, ali u toku puta joj se javljaju prepreke koje ne dozvoljavaju stizanje do cilja.

Neki, opet, od početka zaokupljenosti sticanjem znanja nemaju božanske namjere i motive: ne samo da nisu iskreni u sticanju znanja, već imaju loše namjere, kao što su sticanje znanja radi privlačenja pažnje i ljubavi ljudi, te radi omiljenosti i društvenog položaja. Prirodno je da će takva osoba od početka ići ka zastranjenju i propadanju, a na kraju će zaglaviti u vrtlozima poniženja i nesreće, te na Sudnjem danu neće ni osjetiti miris Dženneta. Možda osoba koja uzima ovosvjetska znanja kao sredstvo sticanja položaja i pozicije ili nafake neće biti predmet kuđenja i kritike, ali onaj koji božanska znanja, data radi postizanja onosvjetske sreće, koristi za Ovaj svijet mora biti predmet kritike. Ustvari, takva osoba stavlja položaj i ugled Ovoga svijeta iznad vjere, ili drugim riječima, bitnim smatra Ovaj svijet, a ne vjeru. Ovo razmišljanje javlja se usljed nepostojanja uvjerenja u osnove i vrijednosti vjere, te nema drugog kraja, osim udaljavanja od Boga, onako kako je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

 “Onaj kome se uveća znanje i upućenost, a ne uveća mu se ustezanje od Ovoga svijeta – uvećava mu se samo udaljenost od Allaha.”

 

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi Putevi I staze dobra, s perzijskog preveo Lutfi Akbaš, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2010.  str. 53. – 55.

 



[1] Biharu-l-envar, sv. 7, str. 275.

[2] Isto, sv. 2, str. 28.