Poput udara groma
Poput udara groma

Poput udara groma

Autor: dr. Ines Strenja-Linić


Već dugi niz godina moždani udar, kao najteža posljedica bolesti krvnih žila mozga, vodeći je uzrok invalidnosti odraslih osoba.

Posljednjih godina broj oboljelih od moždanog udara u zemljama zapadne Europe i SAD-a smanjuje se, u prvom redu zahvaljujući organiziranim preventivnim akcijama i usvajanju zdravog načina života. U nas je moždani udar, nažalost, još uvijek čest, a javlja se sve više u mlađih ljudi, uzrokujući smrt ili invalidnost, narušavajući kvalitetu života pojedinaca, obitelji i zajednice.

Potrebno je naglasiti da svaki liječnik u svakodnevnoj praksi može i mora utvrditi koji bolesnici imaju povišen rizik za nastanak moždanog udara, a to su oni koji imaju jedan ili više faktora rizika za nastanak moždanog udara.

Budući da se na neke faktore rizika ne može utjecati (dob, spol, naslijeđe, moždani udar u obiteljskoj anamnezi, podaci o preboljelom moždanom udaru ili tranzitornom ishemijskom ataku…), treba posvetiti veću pozornost onim faktorima rizika na koje se može utjecati.

Moždani udar uzrokovan je iznenadnim poremećajem moždane cirkulacije. Zbog nedostatne opskrbe kisikom i hranjivim tvarima, dolazi do smetnji u funkcioniranju stanica mozga te, posljedično, do njihove smrti. Smrću moždanih stanica, funkcije dijelova tijela koje one kontroliraju postaju otežane ili nemoguće, što uzrokuje oduzetost udova, odnosno kljenut, najčešće jedne polovice tijela, poremećaje govora, poremećaje osjeta vida te različite poremećaje svijesti, sve do kome.

Moždani udar može biti posljedica začepljenja arterije koja opskrbljuje mozak krvlju, što nazivamo ishemijski moždani udar ili infarkt mozga. Međutim, moždani udar može nastati i zbog puknuća krvne žile u mozgu, kada dolazi do izljeva krvi u mozak, odnosno do hemoragijskog moždanog udara.

Nikako ne zanemariti simptome

Najčešći simptomi moždanog udara jesu:

• iznenadna utrnutost ili slabost lica, ruke ili noge, osobito jedne polovice tijela;

• iznenadna smetenost, smetnje u govoru ili u razumijevanju govora;

• iznenadne smetnje vida – zamagljenje ili gubitak vida na jedno ili oba oka;

• iznenadne smetnje u hodu, gubitak ravnoteže, koordinacije;

• iznenadna jaka glavobolja, kakvu nikad ranije niste osjetili, osobito praćena mučninom i povraćanjem.

Moždani udar ne mora uvijek rezultirati oduzetošću. Jedan su od vrlo važnih znakova upozorenja tranzitorne ishemijske atake, poznatije kao TIA. Radi se o istim simptomima kao i u moždanom udaru, ali da simptomi traju kraće, obično nekoliko minuta do 24 sata, i nakon oporavka ne zaostaje nikakvo oštećenje. Osobe koje su imale TIA-u imaju 7-10% šansi da u sljedećih par tjedana dožive moždani udar. Stoga, i u slučajevima kada su smetnje samo prolazne – svakako potražite savjet liječnika.

Timskim radom do oporavka

Moždani udar hitno je i vrlo ozbiljno stanje. Prije započinjanja ciljanog liječenja, bolesnika mora pažljivo pregledati liječnik, potom specijalist neurolog, koji će nakon toga učiniti neke od potrebnih pretraga kako bi se postavila točna dijagnoza i započela terapija ovisno o vrsti moždanog udara.

Dijagnostičke pretrage koje se najčešće čine jesu laboratorijske pretrage krvi (kompletna krvna slika, šećer u krvi, masnoće u krvi i faktori zgrušavanja krvi) te EKG (snimanje srca), doppler ultrazvučno snimanje krvnih žila glave i vrata te CT mozga (kompjutorizirano snimanje mozga).

Nakon moždanog udara, kod većine oboljelih zaostane manji ili veći invaliditet. Od posebne je važnosti što ranije započeti rehabilitaciju. Rehabilitacijski tim čine: liječnik opće prakse, fizijatar, fizioterapeut, logoped i patronažna sestra, socijalni radnik i obitelj. Samo zajedničkim radom svih njih oboljeli će moći dostići najveći mogući nivo oporavka, kako bi se mogao što ranije ponovno uključiti u zajednicu.

Nismo bespomoćni

Na neke od faktora rizika ne može se utjecati – spol, dob, postojanje moždanog udara u obitelji. Ostali faktori rizika, kao što su povišen krvni tlak, pušenje, šećer u krvi, povišene masnoće u krvi, prekomjerna tjelesna težina, srčane bolesti i stres, mogu se kontrolirati, što znači da uklanjanjem tih faktora rizika možemo direktno utjecati na smanjenje rizika od nastanka moždanog udara.

Povišen krvni tlak (arterijska hipertenzija) – potrebno je liječenje lijekovima za snižavanje krvnog tlaka, pod kontrolom internista, odnosno po potrebi kardiologa i nefrologa, uz balansiranu prehranu s ograničenjem soli i masnoća životinjskog podrijetla, osobito ako je potvrđena hiperlipidemija, odnosno povišene masnoće u krvi. Nadalje, neophodno je i održavanje tjelesne težine u granicama normale te svakodnevna tjelovježba.

Pušenje – prestanak pušenja danas je imperativ. Osim povišenog rizika od moždanog i srčanog udara, pušenje višestruko povećava rizik od nastanka karcinoma dišnih putova. Medicinska pomoć u odvikavanju od pušenja također je dostupna.

Bolesti srca – vaš liječnik (kardiolog) u vašu terapiju neizostavno treba uključiti lijekove za regulaciju poremećaja ritma srca, a po potrebi propisati lijekove koji će pomoći u prevenciji nastajanja ugrušaka (antikoagulantna terapija).

Šećerna bolest – dobro kontrolirana šećerna bolest odgađa nastanak komplikacija koje povećavaju rizik od moždanog udara.

Većina moždanih udara može se spriječiti!

Prevencija – još uvijek najbolji način liječenja!

• Redovno kontrolirajte svoj krvni tlak, razinu šećera i masnoća u krvi te redovno uzimajte propisane lijekove.

• Liječite bolesti srca, osobito oboljenja poremećaja ritma rada srca.

• Prestanite pušiti.

• Ograničite konzumiranje alkohola.

• Izbjegavajte stres.

• Kontrolirajte svoju tjelesnu težinu i redovito vježbajte.

• Zatražite hitan pregled neurologa već pri prvim simptomima prijetećeg moždanog udara, odnosno TIA-e, prolaznog neurološkog poremećaja, koji će vas potom, ovisno o nalazu, hitno uputiti na dalje pretrage (Color duplex doppler krvnih žila mozga, CT mozga i sl.).

 

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LV, br. 636-637, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, siječanj/veljača 2013, str. 4–5.