Porodično nasilje kao društveni fenomen kroz historiju
Fenomen porodičnog nasilja je star vjerovatno koliko i čovječanstvo. Zbog kulturološke uvjetovanosti načina života, odgoja ali i kasnog definiranja fenomena porodičnog nasilja kao nepoželjnog, patološkog oblika ponašanja unutar porodice, porodično nasilje se smatra ličnim, intimnim, porodičnim problemom koji članovi porodice moraju riješiti sami.
Intervencija, medijacija ili bilo kakva pomoć vanjskog faktora smatra se nedoličnim, sramotnim, narušavanjem privatnosti supružnika čak i danas u većini porodica širom svijeta pa tako i na prostoru Balkana.
Mnogi oblici nasilja poput verbalnog, psihičkog, ekonomskog ili čak seksualnog ne budu odmah prepoznati kao nasilje. Čak su i neki oblici fizičkog nasilja poput šamara u velikoj mjeri prihvatljivi jer se i dalje smatra da su to samo trenutne afektne reakcije izazvane „neposluhom“ supruge prema mužu. Također nerijetko se na našim prostorima još uvijek može čuti mišljenje da muškarac treba „vaspitavati“ svoju suprugu i djecu što naravno podrazumjeva neki oblik nasilja.
Stoga prag tolerancije na porodično nasilje je izuzetno visok barem u društvu u kakvom trenutno živimo. Kroz historiju nasilje nad ženama je bilo zakonski legalno. U starom Rimu je suprugu bilo omogućeno fizičko kažnjavanje supruge a u slučaju nedoličnog ponašanja čak i ubistvo. Ovakva praksa je bila legalna još u vrijeme Romula, od 753. godine p.n.e. prema Zakonu o kažnjavanju suprug je imao pravo fizički kažnjavati i vaspitavati svoju suprugu jer je bio u potpunosti odgovoran za sve što supruga počini. Suprug je prema spomenutom zakonu imao pravo tući suprugu štapom debljine baze muškog palca desne ruke. Ovo pravilo se u Rimskom porodičnom zakonu nazivalo „Pravilo palca“ Ova praksa se kasnije postala dio engleskog običajnog prava ali i u zemljama širom Evrope.
U Španiji je suprugu bilo dozvoljeno da ubije svoju suprugu ukoliko dođe do povrede bračne vjernosti tj preljube. Također članovi porodice su imali pravo ubiti ženskog člana porodice ako smatraju da je njeno ponašanje nedolično iz bilo kog razloga. 1546. godine u Španiji ubijena je Isabella Morra kćerka barona Favalea jer je razmjenjivala je poeziju za guvernerom Cosenze. Njeno interesovanje za poeziju je već bilo okarakterisano kao nedolično za ženu, zbog čega je već ranije bila u kućnom pritvoru. U engleskom srednjovjekovnom pravu suprug je mogao sasvim legalno silovati suprugu bez da nakon toga bude sankcionisan na bilo koji način.
Sintagma „silovanje u braku“ se tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje zakonski upotrebljavati. Ovaj fenomen devijantnog ponašanja je još uvijek prisutan, međutim žrtve ovog oblika nasilja ne govore često o tome uslijed loše zakonske regulative u vezi zaštite žrtve ali i zbog društvene stigmatizacije.
Pojam porodično nasilje je ušao u uporebu 1881. godine kada je na sudu u Alabami i Masačusetsu, ukinuto pravo muškarcima na fizičko kažnjavanje žena i djece.
Ipak teoretičari i istraživači su ovaj fenomen počeli tretirati kao ozbiljan društveni problem tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Pojam porodičnog nasilja je širi pojam koji osim nasilja nad ženama, podrazumjeva i nasilje nad starijim osobama i djecom. Nasilje u partnerskim odnosima je također fenomen šireg opsega i podrazumjeva različite oblike nasilja u različitim odnosima intimno emotivne prirode.
IZVORI:
Hanžek Valentina; „Utjecaj nasilja među roditeljima na razvoj djece i mladih“
UNIZG; Edukacijisko rehabilitacijiski fakultet, Zagreb 2020. (Diplomski rad)
Turkat Ira Daniel; „Divorce related malicious mother syndrome“
Journal of family violence, volume 10, number 3 p, 253-264 1995.