Većina ptica su letačice, izuzetak su tek nojevi, kokoši, pingvini… No šta je sa sisarima, ima li među njima letača? Postoji zapravo samo jedna jedina vrsta sisara koja može letjeti – šišmiš ili slijepi miš! I ne samo da lete, već ove životinjice lete brzo – mogu postići brzinu i do 55 kilometara na sat!
Šišmiši su, poput sova, noćne životinjice koje dan prespavaju viseći naglavačke (i nije baš neka poza za dobar san, zar ne?), dok noću izlaze u lov. Jeste li se ikada pitali zašto šišmiši tako spavaju? Odgovor je jednostavan: kako bi u slučaju opasnosti što lakše pobjegli. Ako osjete opasnost, oni samo otpuste kandžice i bace se prema dolje.
Iako love u šumama i pećinama gdje nema nikakve rasvjete, oni se zapravo jako dobro snalaze. Uspijevaju to zahvaljujući svom super-tajnom oružju koje se zove eholokacija! Takvo oružje nema čak ni Batman! On se kreće ulicama mračnog grada, ali se snalazi tek zahvaljujući svom čulu vida, dok šišmiši ne gledaju, ali koriste jako pametne trikove. Dok lete, oni ispuštaju vrlo visoke zvukove koje ljudi ne mogu čuti. Odjek ili eho (otud i izraz eholokacija) tih zvukova odbija se od prepreke i vraća se šišmišu. On tako može u potpunom mraku pronaći i najmanjeg insekta ili izbjeći zabijanje u predmete koji mu se nađu na putu. Zato je većina šišmiša onako smiješno klempava (bez uvrede, dragi leteći drugari!) – velike ušne školjke koriste za bolje hvatanje eha.
Izvor: Palčić, magazin za radoznalce i pametnice, god. XIII, br. 134, NIK SEZAM d.o.o., Sarajevo, decembar/prosinac 2012, str. 43.