فَفِرُّوا إِلَى اللَّـهِ ۖ إِنِّي لَكُم مِّنْهُ نَذِيرٌ مُّبِينٌ
Požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim. (Kur'an, LI:50)
Bejtovi (1655-1664)
Dok ne bude svjetlice u srcu i kiše u očima,
kako će se drukčije umiriti vatra Allahove srdžbe?
Kada će poniknuti zelenilo užitka u srcu,
kada će proteći česma zulala (krajnje spoznaje).
Komentar:
Kada će u tvome srcu sjevnuti munja aška i poteći suze iz česama očiju tvojih; kada će iz tvojih usta poteći bujica lijepih riječi koje govore o spoznaji i približenju Allahu… O ovome hazreti Mevlana pjeva.
Kada će ruže kazati tajnu drveću u parku,
kada će minjevše dati obećanje bijelim ružama?
Čempres je uzdigao grane i dovu čini,
listove je ispružio kao dlanove i dovu čini.
Kada će osvanuti kao behar i sve se zabijeliti,
kada će drveće obeharati punim cvatom?
Kada će se lala zarumeniti i sasvim pocrveniti,
kada će se iz cvijetne čaše razviti ruža?
Kada će vrijeme doći da slavuj potraži ružu,
kada će grlice početi vikati gu-gu-gu?
Kada ćeš srcem kao kliktavica zakliktati,
pa da izgovoriš srcem lek-lek?
Komentar:
Kada će ti srce zavikati „lek“ tj. uzviknuti lekel-hamdu, lekel-mulku, lekel-izzu. Ovo uzvikuju srca muršida kada se uzdignu, a ovo izgovaraju i hadžije pri učenju telbije.
Kada će zemlja pokazati skrivene tajne,
kada će cvjetnjak postati rasvijetljen kao nebo?
Odakle priroda dobije svoj fini ogrtač u proljeće?
Ona to dobije od Plemenitog i Milostivog Gospodara.
Komentar:
Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina (poslije zime)! (Kur'an, XXX:50)
Izvor: Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesnevija, II svezak, prevod i komentar: Fejzulah Hadžibajrić, Katedra Mesnevije, Sarajevo, 1987, str. 100-101. i 271.