Bio jedan bakal (trgovac namirnicama) i imao lijepog zelenog papagaja.
Papagaj je imao lijep glas i lijepo je govorio.
Čuvao je dućan, a ujedno privlačio i nasmijavao
mušteriju svojim glasom i govorom.
Lijepo je pjevao kao papagaj,
a lijepo je i govorio ljudskim govorom.
Jednog dana bakal je otišao kući,
papagaja ostavio da mu čuva dućan.
Iznenada, mačka je skočila u dućan za mišem,
a papagaju je od straha stala duša.
Letao je po dućanu tamo-ovamo, s jedne strane na drugu.
Izvrnuo je posudu u kojoj je bio đul-jag (ružin parfem) i tako se prolio parfem.
Bakal se vratio od kuće
i zadovoljan sjeo u svoj dućan.
Kad je opazio da je đul-jag proliven, naljutio se žestoko.
Zgrabio je papagaja i zgulio mu perje s glave.
Od ovog udarca papagaju se oduzeo glas pa je prestao govoriti.
Bakal je počeo žaliti šta je uradio.
Od žalosti je počeo čupati sebi bradu, i vikati:
„Žalosti, teška žalosti, što sunce moga dobra prekri oblak.
Da mi se je bogdo ruka slomila
kad sam udario onoga što lijepo govori.“
Davao je sirotinji milostinju priželjkujući
da se papagaju povrate glas i govor.
Tri dana i tri noći bio je vrlo neraspoložen,
gotovo je bio izgubio nadu.
Pritiskivalo ga je stotinu briga,
očekujući da papagaj opet progovori.
Uto, prođe ispred dućana siromašak
obučen u vreću, obrijane glave na tas.
Najednom, papagaju se povrati glas,
pa progovori i poviče siromahu:
„O, ćelo, o ćelo, zar si i ti prolio đul-jag
i umiješao se u ćelavce?“
Svi prolaznici su se od srca nasmijali
na ove papagajeve riječi i poređenje.
Postupak čistih ljudi nemoj mjeriti po sebi. Riječ „šir“ je ime
i za mlijeko i za lava, jednako se piše, ali imenitelj je drugi.
Zbog pogrešnog poređenja mnogi ljudi širom svijeta skrenuli su s pravog puta.
Malo je Božijih robova koji su to shvatili (ebdal).
Izvor: Rumi, Hajjam, Sa'di, Hafiz, Četiri perzijska pjesnika, (priredio: dr. Bećir Džaka), Svjetlost, Sarajevo, 1997, str. 20-21.