Autor: Šimo Ešić
Tini Tin, Zu-Zu, Boni, Sova i Čvak dobri su prijatelji. Igraju se i uče zajedno, vole se i pomažu. I u ovaj zamak ušli su riješeni da savladaju sve prepreke i otkriju sve njegove tajne.
Ali, hoćeš! Već na prvom koraku dočekao ih je čarobnjak i poslao na njih svoj začarani vjetar. I, gle, što se dogodilo! Dobri prijatelji su odjednom postali svađalice. Počeli su se gurkati i smišljati razne pakosti.
Tini Tin je ugrabio slovo a: – Ovo je moje! – rekao je. Zu-Zu je zgrabila slovo e, Boni je dograbila slovo i, Sova je uzela slovo o, ono joj se najviše svidjelo jer liči na njene oči, a Čvak je bio najsporiji i njemu je ostalo slovo u: – Ne dam ga nikome – rekao je, zgrabio ga i pobjegao na najvišu granu. I da onda vidiš čuda! Svi su počeli govoriti nekim čudnim jezikom, nitko nikoga više nije razumio.
Tako je, na primjer, njihov prijašnji, lijepi prijateljski pozdrav «dobar dan, kako ste»,
Tini Tin izgovarao ovako: DABAR DAN, KAKA STA,
Zu-Zu ovako: DEBER DEN, KEKE STE,
Boni ovako: DIBIR DIN, KIKI STI,
Sova ovako: DOBOR DON, KOKO STO,
a Čvak ovako: DUBUR DUN, KUKU STU!
Stvari su postajale sve ozbiljnije. Tako je Tini Tin upao u bunar želja, jer nije razumio Boni koja mu je vikala: – PIZI, TINI TIN, TI TI JE BINIR!
Lijepo mu je govorila: «Pazi, Tini Tin, tu ti je bunar!» Ali on to nije razumio, išao, išao, nije pazio i upao u bunar. Jedva ga je Sova izvukla. Siroti Čvak može još gore nastradati. On upravo ide prema jednoj velikoj rupi u stijeni, a Sova mu viče iz svega glasa:
– ČVOK, NO OLOZO O TO POĆONO, TO ŽOVO STROŠNO MODVJOD!
Ako ne odgonetnete šta Sova opominje Čvaka, jadni Čvak će nastradati, a ako odgonetnete, skinut ćete čaroliju s naših junaka i moći ćete zajedno s njima u nove avanture. Dakle, na posao – odgonetka je:
ČV_K, N_ _L_ Z_ _ T_ P_Ć_N_, T_ Ž_V_ STR_ŠN_ M_DVJ_D!
Izvor: Jadranka Žderić, Govorimo, čitamo, pišemo – Hrvatski 2, jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika za drugi razred osnovne škole, Sretna knjiga, Zagreb, nema godine izdanja, str. 34.