Pridjev, bilo kao atribut, bilo kao predikat, uvijek dolazi iza imenice koju pobliže određuje. Pridjev se neće uvijek slagati u rodu, broju i vidu sa imenicom. To slaganje zavisi, prije svega, od uloge pridjeva u rečenici.
Ukoliko pridjev ima ulogu predikata neće se slagati sa subjektom u vidu (određenosti).
Primjer:
Student je vrijedan. – ألطّالِبُ مُجْتَهِدٌ
Ukoliko pridjev ima ulogu atributa slaganje sa imenicom u vidu je obavezno.
Vrijedni student – ألطّالِبُ الْمُجْتَهِدُ
Ako imenica obilježava razumno biće onda će se pridjev slagati s njom i u rodu i u broju bez obzira na to da li je on u službi predikata ili atributa.
Primjer:
Studenti su vrijedni. – ألطُّلابُ مُجْتَهِدُونَ
Ako se, pak, radi o imenicama u množini koje označavaju nerazumna bića ili stvari slaganja u broju nema. Pridjev je uvijek u jednini i to ženskog roda, čak i ako je imenica muškog roda.
Primjer:
Ove kuće su visoke. – هَذِهِ الْبُيُوتُ عالِيَةٌ
Obratimo pažnju da je i pokazna zamjenica uz ovakvu imenicu došla u obliku jednine ženskog roda.