Osamljen očiju suznih
Na pragu kolibe sjedim.
Suton dolinama pada
I tužna sjećanja mi zove.
Laste cvrkuću gore
Pod strehom kolibe moje.
O, koliko puta ovako u sutone,
Tamo daleko u mom zavičaju,
Gledah te, mala lastavico!
Cvrkućeš i strelimice kružiš
Nad niskim krovom našim.
Tiho. Suton se u baštama plavi.
A tvoj oštri repić
K'o pramen crnog dima
Iščezne u visine.
Hamza Humo, „Poezija i proza“