Propis o obaveznom pokrivanju žena
Propis o obaveznom pokrivanju žena

Propis o obaveznom pokrivanju žena

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (En-Nur, 30-31)

Pokrivanjem žene čuva se njena ženstvenost. Žena svojim pokrivanjem ostavlja dojam finoće i uljudnosti. U suprotnom, žena je stavljena u situaciju da postaje sredstvo koje izaziva strast i podstiče čulne požude. To srozava njenu ličnost i dostojanstvo te šteti njenom dostojanstvu kao majke.

Sljedeće na šta ovom prilikom treba skrenuti pažnju jeste to da, u smislu stvaranja, među muškarcima i ženama postoje različitosti. One se ogledaju u tome što su ženama i muškarcima, božanskom odredbom, dodijeljeni različiti zadaci. Zbog toga, pokrivanjem se žele istaknuti razlike između ženskih i muških oblika. Jer, žene su po svom stvaranju, privlačne muškarcima. Udaljavajući se od pokrivanja, objelodanjujući društvu svoj rod, žena šteti svome dostojanstvu i otmjenosti. To šteti njenom majčinskom instinktu i porivu da održi potomstvo. S tog gledišta, njena privlačnost je, naredbom o pokrivanju, rezervisana isključivo za njenoga muža. Jer, između muža i žene prisutna je čista i nepromjenljiva privlačnost koja je stalna radi očuvanja potomstva. Međutim, ukoliko se ne pazi na odredbu o pokrivanju žene, ta privlačnost vremenom vodi u propast, kao što je kršenje božanskih granica koje uzrokuje opasno narušavanje morala.

Stoga Uzvišeni Allah kaže: I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! (El-Isra’, 32)

Allahova mudrost u ovim riječima znači: „Ne otvarajte put bludu zanemarujući pokrivanje; ne pružajte mu priliku!“ Ovo je konačna i potpuna naredba. Ako obratimo pažnju, islam je naredio pokrivanje i onoj ženi kod koje nije naročito izražena vanjska privlačnost. Znači, ne može se reći: „Nema veze što ova žena nije pokrila kosu, ruke i noge, bilo pokriveno ili otkriveno, nema veze, ionako nije privlačno!“ Ovdje je poenta u očuvanju ženinog dostojanstva.

Koliko god islam svojim propisima pazi na čistoću čovjeka, toliko vodi računa i o potrebama žena i muškaraca. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje nastoje da liče na muškarce i muškarce koji oponašaju žene.[1] Zbog toga bi žene, kako bi se sačuvale od toga, trebale nastojati da se druže sa dobrim i profinjenim ženama. Jer, čovjek poprima duhovno stanje onoga s kim se druži. To je jedna od zakonitosti u psihologiji čovjeka. Kada žena krene i uđe u isti mješoviti sokak života zajedno s muškarcima, ona počne da gubi lijepe osobenosti žene.

Takođe, zabranjeno je da se žene i muškarci isto odijevaju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obznanio je da su muškarci koji se odijevaju kao žene i žene koje se odijevaju kao muškarci, daleko od božanske milosti.[2] Jer, obje strane bi trebale nastojati da njeguju i čuvaju svoje osobenosti i dostojanstvo. Naročito zbog toga što se kod osoba koje slijede suprotan spol u odijevanju, pojavljuju i devijacije u ličnosti i karakteru. Jer, kod osoba koje su, iz bilo kojeg razloga, u situaciji da odijevaju odjeću suprotnog spola, s vremenom se počnu uočavati i promjene u ponašanju. To znači da se time kvari i njihova iskonska čistoća.

 

Izvor: Osman Nuri Topbaş, Allahov Poslanik Muhammed Mustafa (sallallahu alejhi ve sellem), IK „Erkam“, Istanbul, 2013, str. 295-298.

 



[1] Vidi: Buhari, Libas (Odjeća), 61.

[2] Vidi: Ebu Davud, Libas (Odjeća), 28/4098.