Čemu se smijemo i zašto?
Izrazito zanimljiva tema velikom broju psihologa je psihologija humora odnosno mentalni procesi pri percipiranju nečega kao smiješnog te društvene uloge humora kao načina uspostvaljanja i održavanja odnosa sa drugim ljudima. Šta je uopšte smisao za humor, kako utiče na naše psihičko i fizičko zdravlje?
Smisao za humor se najčešće definira kao sposobnost osobe da neke podražaje i iskustva doživi kao duhovite te da uživa u njima kao takvima. Ta sposobnost zavisi od odgoja, načina života, kulture i okruženja u kojem osoba živi ali i od obrazovanja inteligencije i konteksta.
Uloga humora po mentalno zdravlje je višestruka a najčešće se pribjegava humoru kao odbrambenom mehanizmu uslijed stresa.
Pored brojnih teorija kojima se objašnjava šta je uopšte humor i zašto su nam neki sadržaji smiješni, najviše se ističu tri teorije:
- Tokom prve polovine dvadesetog stoljeća najuticajnija teorija je bila psihoanalitička teorija Sigmunda Freuda. Prema Freudovom mišljenju razlog uživanja u vicevima proizilazi iz činjenice da nam vicevi omogućuju osjećaj zadovoljstva uslijed otpuštanja primitivnih seksualnihi agresivnih impulsa. Često zbog tog zadovoljstva nismo svjesni stepena agresivnosti ili vulgarnosti koje u sebi sadrži određena pošalica jer je u trenutku otpuštanja agresivnih i niskofrekfentnih impulsa naš superego tj. dio naše ličnosti zadužen za moral, okupiran kognitivnim pametnim trikom koji je također dio vica.
- Još jedna teorija je teorija kongruentnosti. Ona podrazumjeva da je neočekivani obrat toka događaja u vicu ono što ga čini smiješnim
- Jedna od novijih teorija je takozvana teorija benigne povrede. Ona podrazumjeva tri uvjeta koja moraju biti ispunjena da bi se šala mogla smatrati smješnom i duhovitom.
Prema navedenoj teoriji prvi uslov koji bi trebala ispunjavati šala da bi bila duhovita je narušavanje uobičajenog shvatanja svijeta kakav bi svijet trebao biti.
Ugrožavanje mora biti benigno i zadnji uvijet je da se obje percepcije dogode istovremeno.
Duhovitost neke situacije ili anegdote proističe iz uspješnog spajanja kršenja kulturnih socijalnih ili moralnih normi i bezazlenosti tog kršenja. Ako je kršenje normi preslabo ili prejako efekat duhovitosti će izostati. Stepen duhovitosti i shvatanja šale kao duhovite ovisi od našeg odgoja, kulturnog kruga u kojem živimo i sistema vrijednosti koji nosimo u svom duhu.
Tako naprimjer neka šala koja sadrži narušavanje religijskih normi neće biti smiješna religioznoj osobi. Naprotiv može biti uvredljiva dok nekome drugom ko je odgojen na drugačiji način, potiče iz drugog kulturnog miljea takva šala može biti duhovita i zabavna upravo iz razloga što se bavi rušenjem religijskih, etičkih normi.
Izvor: psihoskop.ffzg.unizg.hr › 2017/03/23 › cemu-se-smijemo-i-zasto-psihologija-humora