Jednog dugog, vrelog ljeta, močvara u kojoj su živjele žabe poče da presušuje. Mladi žabac skakutao je sa svojim ocem i tražio neko bolje mjesto za život. Došli su do bunara. Na dnu bunara mladi žabac ugleda vodu i mulj.
„Savršen je“, reče ocu. „Hajde da skočimo unutra i da se tu nastanimo.“
„Ne žuri“, reče stari žabac. „Kako ćemo izaći ako i ovaj bunar presuši?“
Izvor: Duncan Crosbie, Najljepše basne za djecu, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2010., str. 15.