Najvrjednije bogatstvo koje je Uzvišeni Bog darovao ljudskoj vrsti je blistavi dragulj razuma. Najveća prednost koja je čovjeka učinila nadmoćnim nad svim životinjama i koja je upravljanje zemaljskom kuglom povjerila njemu jeste razum. Najplemenitije stvorenje koje je Tvorac svijeta stvorio u svemu postojećem i koje je Njegovom Svetom Biću draže i vrjednije od svih stvorenja je razum.
Prenosi se od Imama Bakira, a.s.: “Kada je Svevišnji stvorio razum, rekao je: ‘Tako mi Moje nesalomljive moći i veličanstvenosti, nijedno stvorenje nisam stvorio, a da mi je milije od tebe.’”
Prema mišljenju cijenjenih islamskih prvaka, mjerilo dobrote i vrijednosti ljudi nije samo u čestitosti i iskrenosti, nego se vrijednost njihova lijepog morala i pohvalnih djela mjeri imajući u vidu stepen njihova razuma i snagu njihove misli i ideja. Čestiti ljudi su oni koji, posjedujući dovoljno razuma i prosvijetljenih misli, odabiru čistoću i iskrenost u djelovanju, a odbacuju nepoštenje i grijeh.
Božiji poslanik je rekao: “Kada do vas stigne vijest o nečijoj lijepoj naravi, pogledajte u ljepotu njegova razuma (ispitajte moć njegove spoznaje i snagu njegova razuma), jer zaista nagrada svake osobe zavisi od stepena njegova razuma.” [1]
Imam Bakir, a.s., je rekao: “Zaista će Allah obračunavati djela ljudi u mjeri razuma koji im je bio darovan na Ovom svijetu.”[2]
Svaki čovjek, kada ga majka rodi, posjeduje samo sebi svojstvenu tjelesnu građu i odlike koje ga jasno razlikuju od drugih. Boja lica, organi na licu, svojstva lica, građa oka i kose, boja glasa, čak i sićušne linije vrha prsta različiti su kod svakog čovjeka. Te prirodne razlike, koje su jedan od znakova Božijih, u Kur’anu Časnom su predstavljene u jednom kratkom ajetu.
…A On vas postepeno stvara (u različitim razvojnim fazama)![3]
Kao što se tjelesna građa i prirodne osobine organa razlikuju od čovjeka do čovjeka, tako se razlikuju i moć razuma i snaga spoznaje. Razum svakog čovjeka stvoren je s tačno određenim granicama i samo njemu svojstvenim osobinama.
Neki ljudi su stvoreni s izrazito snažnim razumom i natprosječnom sposobnošću spoznaje pa posjeduju urođenu genijalnost. Takvi ljudi su uglavnom postojali u svakom vremenu i u svakoj zemlji. Međutim, broj genijalaca uvijek je bio mali i moglo ih se lahko pobrojati.
Neki ljudi stvoreni su s osrednjom snagom razuma i uobičajenom spoznajom. To su prosječni ljudi, u svim vremenima njihov broj je bio veliki i oni čine značajan dio populacije svih zemalja. Neki ljudi su, opet, stvoreni sa slabim razumom i kratkog uma. To su zaostali ljudi ispod prosjeka čiji broj je, nažalost, u svim zemljama relativno velik. Ovu nesretnu skupinu obilježavaju različitim imenima i nazivima, kao što su: glupani, tupavi, budale, maloumni i sl. U društvu žive i rade poput ostalih normalnih ljudi i miješaju se i druže s drugima. Oni uopće nisu svjesni manjkavosti svoga razuma, ali njihov neodmjeren i nerazuman govor i ponašanje stvaraju bol i tegobe, kako njima samima, tako i onima oko njih.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i sjećanja, sv.1, s perzijskog preveo Nihad Čamdžić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2011., str. 100- 101.