Intervju sa talijanskom neurologicom RITA LEVI-MONTALCINI NEURÓLOGA ITALIANA 2005.g. dobitnicom Nobelove nagr. 86.g.
Kako ćete proslaviti svojih 100 g.? Oh, ja ne znam hoću li ih uopće doživjeti i ne volim proslave. Ono što me zanima i što me veseli je ono što radim svaki dan! – A to je? – Radim na dodjeli stipendija za afričke žene kako bi razvile ponajprije sebe a potom i svoju zemlju Ja još uvijek istražujem, još razmišljam…
– Nećete u mirovinu? – Nikada! Mirovanje uništava mozak Mnogi umirovljeni budu zaboravljeni, to ubija mozak. I razboli se. -A kako je s vašim mozgom? -U odnosu na moje 20-te ja ne primjećujem razliku ni u vizijama ni i u kapacitetu. Sutra, recimo, letim na kongres medicine….
– Ali sigurno postoji neki genetski limit… – Ne. Moj će mozak uskoro imati stoljeće ali ne zna za senilnost Moje je tijelo puno bora, to je neizbježno, ali ne i za mozak
– Kako to uspijevate? Uživamo u velikoj plastičnosti neurona: iako neuroni umiru, ostatak se reorganizira kako bi mogao zadržati iste funkcije, ali treba ga poticati -Pomozite mi u tome -Držite svoj mozak pobuđenim, aktivnim, neka radi i nikad se neće degenerirati
-I živjet će više godina? -Živjet će bolje te godine koje živi, To je zanimljivo. Ključ svega je zadržati zanimanje, napetost, strast… -Vaša (strast) je bila znanstveno istraživanje… -Da, i nastavlja biti.
-Otkrili ste kako rastu i obnavljaju se stanice u živčanom sustavu…. -Da, 1942: i nazvala to “faktorom rasta živaca” NGF, skoro pola stoljeća to je otkriće bilo osporavano, a tek je 1986 potvrđena njegova vrijednost i za to sam dobila Nobelovu nagradu.
– Kako je mlada Talijanka s 20 godina postala neurolog? -Kao dijete, bila je obveza da se obrazujem. Moj je otac želio da se dobro udam, budem dobra žena, majka…što sam ja odbila. Željela sam studirati Nakon što sam postala supruga i majka, i tome sam se potpuno posvetila
-To se nije sviđalo vašem ocu? -Da, ali ja nisam imala sretno djetinjstvo: osjećala sam se kao ružno pače, Glupa za razne stvari… Moja starija braća su bila sjajna ali ja sam se osjećala inferiorno
-Vidimo da je tako došlo do poticaja… -Mene je stimulirao primjer liječnika Alberta Schweitzera koji je htio u Africi pomoći da se riješi problem gube. Pomoći onima koji pate, to je bio moj veliki san…!
To ste postigli sa svojim znanstvenim pristupom…. -I danas pomažem djevojkama Afrike da studiraju. Borimo se protiv bolesti, da, ali i sve drugo bi bilo bolje kad bi prestalo tlačenje žena u muslimanskim zemljama…!
A religija? usporava li ona kognitivni razvoj? (znanje) -Ni jedna religija dobro shvaćena ne marginalizira žene pred muškarcima.. Žene moraju shvatiti da je njihova vrijednost iznad pravila koja diktiraju muškarci i potrošačko društvo. Ne odvaja ih od kognitivnog razvoja.
-Razlikuju li se muški i ženski mozak? -Samo što se tiče funkcije mozga u vezi s emocijama, koja se odnosi na endokrini sustav. No u smislu kognitivnih funkcija, ne postoji razlika
-Zašto onda tako malo znanstvenih radnica? -Nije tako! Mnoga se znanstvena otkrića pripisuju muškarcima a ona su u stvari od njihovih sestara, supruga, kćeri!
Stvarno? -Ženska se inteligencija ne podržava, ostavlja ju se u sjeni. Danas, na sreću, ima više žena znanstvenica nego muškaraca, nasljednice Hypatiae Aleksandrijska mudrica iz IV stoljeća… -Ali danas, na žalost, egzistira druga skupina žena, koju podržava društvo u smislu komercijalizma, stereotipne i bez osobnosti…
Nitko vas nije pokušao ubiti… -Za vrijeme fašizma, Mussolini je pokušao imitirati Hitlera u progonu Židova…morala sam se skloniti na neko vrijeme No nisam prestala istraživati: smjestila sam laboratorij u svoju spavaću sobu…. Otkrila sam apoptozu, programiranu smrt stanica!
Odkud tako visoki stupanj zastupljenosti Židova među intelektualcima i znanstvenicima? Isključivanje Židova potiče intelektualni rad: sve vam mogu zabraniti, ne i mišljenje! Istina je, mnogo je Židova među onima koji su dobili Nobelovu nagradu
Kako objašnjavate nacističko ludilo? – Hitler i Mussolini su bili u stanju govoriti masama, u kojima je emocionalni dio mozga prevladavao nad neokortikalnim, intelektualnim. Upravljali su sa emocijama, a ne sa rezonom! – Da li se to događa i danas? – Zašto mislite da se u mnogim američkim školama uči kreacionizam umjesto evolucionizma?
Ideologija je emocionalna, bez razuma? – Razum je kći nesavršenosti. U beskičmenjaka je sve programirano: oni su savršeni. Mi, ne! I, kao nesavršeni, pribjegli smo razumu i procjeni etičkih vrijednosti: izabrati između dobra i zla najviši je stupanj Darwinove evolucije.
– Hoćemo li uspjeti jednog dana izliječiti Alzheimerovu bolest, Parkinsonovu bolest, senilnu dementnost…? Ozdraviti?… Ono što ćemo vjerojatnije postići je te bolesti usporiti, odgoditi, smanjiti -Što je danas vaš veliki san? To da ćemo jednog dana moći maksimalno koristiti kognitivne sposobnosti svojeg mozga. – Kada ćete se prestati osjećati poput ružnog pačeta? – Ja sam još uvijek svjesna svojih ograničenja
C.O. Što je najvažnije u vašem životu -Pomagati drugima Što biste radili da danas imate 20 godina? -Pa to što upravo i radim! napunila je 100 godina 2009.g.