Objašnjenje komentara ajeta ( 33 – 42 ) sure ‘Abasa
33. A kada dođe glas zaglušujući –
34. na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći
35. i od majke svoje i od oca svoga
36. i od druge svoje i od sinova svojih –
37. toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti
38. neka lica biće toga Dana blistava,
39. nasmijana, radosna,
40. a na nekim licima toga Dana biće prašina,
41. tama će ih prekrivati,
42. to će nevjernici – razvratnici biti.
Misli predočene naprijed u kratkim ali punoznačnim ajetima ove sure su vrijedna kolekcija uputa koje pojedinac može iskoristiti na putu samousavršavanja.
- S jedne strane, oni podstiču čovjeka da se osvrne na porijeklo svog nastanka, da shvati kako je on stvoren od malene kapljice sperme – da se ne bi oholio, jer jedna od najvećih prepreka na stazi samousavršavanja je oholost.
- S druge strane, oni ukazuju na upućivanje čovjeka od strane Boga kao na najbolju smjernicu na njegovom putu uključujući i Poslanikovo savjetovanje koje potiče iz otkrovenja, te savjetovanje rukovođeno racionalnim mišljenjem i zapažanjem pravilnosti stvorenog svijeta.
- Zatim oni naređuju čovjeku da pogleda svoju hranu, da uvidi kako je ona stvorena i pripremljena za njega od strane Blagodarnog i Milostivog Stvoritelja, da bi se potom ponizno pokorio Njemu. Čovjek bi trebao biti oprezan u pogledu sticanja svoje hrane; to treba da bude na halal način, jer čista i halal hrana je jedna važna osnova procesa samousavršavanja.
- Kako čovjek mora biti oprezan u pogledu svoje tjelasne hrane tako, zasigurno, treba biti oprezan i u pogledu duševne opskrbe, da vodi računa da ne potiče iz iskvarenog izvora koji predstavlja prijetnju njegovom duhovnom životu. Začuđujuće je da su neki ljudi izuzetno oprezni kad je u pitanju njihova tjelesna hrana, ali da ne vode računa o opskrbi svojih duša; čitaju bilo kakvu knjigu, izučavaju nauk bilo kakve obmanjujuće naobrazbe i ne postavljaju ograničenja i uvjete za opskrbu svojih duša.
Postoji izreka Vladara pravovjernih Alija, mir neka je nad njim, u kojoj kaže: “Zašto, vidim da ljudi pale svjetlo u noći da bi vidjeli kakvu vrstu hrane jedu, ali ne mare kakva je opskrba njihove duše. Ne prosvjetljuju svoj um racionalnim znanjem, a da oni to čine bili bi sigurni od loših posljedica neznanja i grješnosti u svojim uvjerenjima i djelima.”
Njegov sin Imam Hasan – Mudžtaba, mir neka je nad njim, također je rekao nešto što bi išlo uz ove redove:
“Čudim se nekim ljudima koji razmišljaju o svojoj tjelasnoj hrani, ali ne mare za opskrbu svoje duše. Izbjegavaju jesti štetnu hranu, a pune srca smrtonosnim materijama.”
- Čovjek bi se trebao prisjetiti da će “zaglušujući krik” podići sve iz njihovih grobova i da će svako biti suočen sa svojom “knjigom”. Okolnosti će tada tu biti tako teške da će čovjek zaboraviti sve svoje najdraže voljene. Čovjek bi trebao razmišljati o svojim djelima, hoće li ona biti dovoljno dobra pa da zasluži da ima “nasmijano, veselo” i svijetlo lice Toga Dana, ili će imati ružno, crno i namršteno lice – pa da ga to razmišljanje podstakne da se priprema za taj Dan.
Skrušena dova:
Gospodaru! Učini svakog od nas uspješnim na putu samousavršavanja.
Gospodaru! Nemoj nas lišiti dobre opskrbe za naše duše.
Gospodaru! Učini nas svjesnim naših dužnosti pa da ih ispunimo prije pojave “zaglušujućeg krika”.
Preuzeto i prevedeno iz knjige:
An Enlightening Commentary into The Light of The Holy Qur’an, A Group of Muslim Scholars, Volume 1, Amir-al-Mo'mineen Ali Library, Esfahan, Islamic Republic of Iran, 2004., str. 180 – 182,
Prevod na bosanski: hfz. Kadrija Aida;
Prevod Kur'ana – Korkut Besim, http://www.bhmed.org/islam/musaf/80.htm