Moć i sposobnost čovjekovog razuma uopćeno nisu ograničene na čulne percepcije ili inteligibilije kao na rezultate metode dedukcije i argumenta, već čovjek i njegove razumske moći imaju snagu i sposobnost dostizanja znanja i bez logičke male i velike premise.
Nekada se čovjekova saznanja stječu putem “melekskog podučavanja” (ta‘līmi malaki) gdje nema potrebe za edukacijom; a nekada se stječu putem “ljudskog podučavanja” gdje postoji potreba za edukacijom.
Prema mišljenju Ikhwāna dostizanje čiste istine i viđenje same zbilje je moguće samo putem čistoće duše, udaljenosti od loših djela, niskog morala i iskvarenih vjerovanja; jer ukoliko se duša ne uzdrži od ovih stvari izgubit će svoju čistoću i postat će poput ogledala koje je pocrnilo pa slike stvari pokazuje mutnim i drugačijim.
Pod utjecajem ove isprljanosti duša postaje neznalica u odnosu na svoju bit, izvor postojanja i krajnje ishodište, a kada postane ovakva ne poznaje ni Boga.
Ikhwāni smatraju da nije nikome dozvoljeno da o biti Božijoj ili o Njegovim atributima govori na osnovu pretpostavki ili nagađanja, već priliči da tek nakon što duša bude očišćena da se raspravlja o ovoj temi, inače takve rasprave će se okončati dilemom, izgubljenošću i zalutalošću.
Čišćenje i ukrašavanje duše znanjem i mudrošću biva razlog osposobljavanja duše za percipiranje stvari koje su iznad čula i bolje je od imaginacije, dedukcije, pretpostavke i mnijenja (wahm).
Duša okorištavajući se znanjem i mudrošću prelazi stupnjeve vlastitog savršenstva i poput tijela koji se razvija korištenjem hrane i pića i ona koristeći znanje i mudrost razvija se do stupnja kada postaje slična Univerzalnoj duši i spaja se sa uzvišenim svijetom i stiže do položaja na kojem može poimati svjetlosne supstance, skrivene stvari, pomno čuvane, za čije percipiranje čula i razum nisu moćni.
Najbolja razina melekskih percepcija čovjeka je objava.
Kao što smo do sada vidjeli, spoznaja duše je uvjet za istinsku spoznaju, a neznanje prema njoj je izvor drugih neznanja.
Istaknuli smo ranije da je knjiga duše jedan od izvora spoznaje,
“dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti” Al-Waqi’a, 79.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.