Misao je srčana svjetiljka, a kada ona ode, srce ostaje bez svjetla.
Misao koja zasija u srcu i kojom ono biva obasjano i osvijetljeno je srčana svjetiljka. Pri tom svjetlu stvari se pokazuju u svojoj zbilji i dolazi do izražaja istina i neistina. Pomoću tog svjetla srce spoznaje Allaha i Njegovu uzvišenost i veličanstvenost, zatim nefs, njegove nedostatke, slabosti i spletke, šejtana i njegove spletke, dunjaluk i njegovu varljivost i razne druge vidove varki i obmana koje se isprečavaju između njega i Uzvišenog Allaha te kako se od njih zaštititi i sačuvati.
A kada ona, tj. takva misao, ode iz srca, ono ostaje bez svjetla i biva poput mračne kuće.
U jednoj od drevnih mudrosti autor je rekao: „Srcu nema ništa korisnije od osame, u kojoj stupa na mejdan razmišljanja.“
Uzvišeni Allah nam ne uskratio takvu misao, misao koja srcu daje svjetlo!
Izvor: Šejh Ahmed ibn Ataullah el-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), s arapskog preveo Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2000, str. 573.