Ovo je pripovijest o povijesti mladića koji su se sklonili u jednu pećinu, napustivši svoj narod koji se drugim bogovima, mimo Allaha, klanjao.
To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Allah im je njihovo ubjeđenje još više učvrstio i osnažio njihova srca kad su se digli i rekli:
„Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio. Zašto o njima nije donio jasan dokaz? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima, umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.“
Kad su došli u pećinu, rekli su:
„Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.“
I Allah ih je u pećini tvrdo uspavao za dugo godina.
Tada se moglo vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – Kome Allah ukaže na pravi put, on će pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, neće mu se naći zaštitnik koji će ga na pravi put uputiti.
Pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; Allahovom moći su prevrtani sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da ih je ko vidio, od njih bi pobjegao i strah bi ga uhvatio. Poslije su, Allahovom voljom probuđeni da bi se vidjelo koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena tu proboravili.
I tako su jedni druge pitali:
„Koliko ste ovdje ostali?“, upita jedan od njih.
„Ostali smo dan ili dio dana“, odgovoriše.
„Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali“, rekoše. „Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, jer, ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!“
Allah je učinio da i drugi za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u Čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli:
„Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.“
A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše:
„Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!“
A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.
Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.
Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.
(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga VI, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 4 – 9.)