Jedanput sam, u mladenačkoj gluposti, povisio glas na majku. Uvrijeđena, sjela je u ugao i plačući ponavljala: „Zar si zaboravio svoje djetinjstvo pa se tako grubo ponašaš?“
Kako je lijepo kazala starica svome sinu,
Kad ga je vidjela snažnog poput slona, koji može da prevrne tigra.
Kad bi se sjećao svog djetinjstva,
Kad si bio bespomoćan u mom naručju,
Ne bi mi danas nanosio uvrede
Kad si snažan kao lav, a ja starica.
(Sa'di)
Izvor: Rumi, Hajjam, Sa'di, Hafiz, Četiri perzijska pjesnika, (priredio: dr. Bećir Džaka), Svjetlost, Sarajevo, 1997, str. 99.