Želite li svoju ulogu roditelja obaviti na ispravan način tad sljedeće stvari nikako ne smijete činiti:
- Kad ih odgajate, naređujte im, ali nemojte ih vrijeđati.
VRATI TO, TI SEBIČNO DERIŠTE!
Prijekor iskažite na prijateljski način; koristeći recimo neki naziv od milja.
HEJ, PUŽIĆU, POŽURI! VEČERA JE NA STOLU!
- Uspoređivati!
NEMOGUĆ SI KAO TVOJ OTAC!
ZAR NE MOŽEŠ BITI DOBAR I MIO KAO TVOJ MALI BRACO?
- Davati loš primjer!
K VRAGU, SMIRI SE!
UDARI JOŠ JEDNOM I UBIT ĆU TE!
- Govoriti drugima o nedostacima svog djeteta ukoliko vas ono može čuti.
GROZNO JE SRAMEŽLJIVA, NE ZNAM ŠTO ĆE OD NJE POSTATI.
- Hvaliti nedopustive stvari zbog kojih će poslije imati nevolje.
DOISTA JU JE NALUPAO, BAŠ JE PRAVI FRAJER.
- Koristiti osjećaj krivnje kako biste mogli vladati djecom.
BOŽE, ISCRPLJUJEŠ ME! TAKO MI JE LOŠE DA BIH MOGLA LEĆI I UMRIJETI.
GLEDAJ ŠTO ČINIŠ SVOJOJ MAJCI.
Takve rečenice morate zauvijek izbaciti iz svog roditeljskog govora. Zbog toga ćete se i vi, i oni, bolje osjećati.
Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, (prevela s engleskog: Vida Milek), Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 32-33.