Mali Nasrudin je više puta čuo kako jedno hvalisavo dijete neprestano govori:
– Mene ne može niko prevariti! Mene ne može niko prevariti!
Jednog dana naljuti se Nasrudin pa mu reče:
– E, pričekaj me tu. Sad ću se ja vratiti, pa ćeš vidjeti da ću te prevariti!
Zatim ode. Dijete je čekalo i čekalo, ali od Nasrudina ni traga ni glasa. Najposlije mu dosadi čekanje, pa poče samo sa sobom da govori. Baš tada naiđe jedan od njegovih drugova i reče:
– Šta radiš ovdje u ovo doba? Šta buncaš i razgovaraš sam sa sobom?
Dijete mu ispriča zbog čega tu stoji i koga čeka. Ovaj uvidje njegovu ludost, nasmija se i reče:
– E, ludo jedna! Zar ne vidiš da te već prevario! Kako bi ti htio da te još prevari!?
Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 14.