Ubijanjem muslimana i uznemiravanjem i mučenjem boraca neprijatelji oduzimaju blagostanje I sigurnost islamskom društvu, a uz pomoć raznih zavjera i sijanja smutnje posvećuju se stvaranju sukoba među islamskim skupinama.
Nasrtanjem na džamije i mjesta gdje se ibadeti oni uništavaju središta solidarnosti i duhovnog razvoja muslimana I uništavaju pretpostavke za popravljanje ljudske zajednice.
Muslimani trebaju snažno i postojano braniti svoje granice i svojim jedinstvom i opreznošću osujetiti neprijateljske zavjere. Također, muslimani trebaju zajedničkim učešćem svih muškaraca, žena, mladih i djece u borbi privući pažnju svjetske javnosti, kako bi neprijateljima pokazali svoju moć i veličinu.
Čestiti ljudi istrajavajući u borbi čiste svoju zemlju od stranih neprijatelja, a poniženje i nemir, koji im je nametnuo neprijatelj, pretvaraju u dostojanstvo i sigurnost.
Time stvaraju uvjete za robovanje i popravljanje članova zajednice i sprječavaju uništavanje džamija I drugih bogomolja.
A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime.
Da nije odbrane čestitih ljudi i njihove postojanosti pred neprijatelje, nered i pokvarenost bi obuzeli cijelo društvo I time bi bio zatvoren put za popravljanje i napredak budućih naraštaja: A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, zaista, nered nastao.
Izvor: “Vrline čestitih u Kura’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.