Tko je napravio prvu olovku?
Tko je napravio prvu olovku?

Tko je napravio prvu olovku?

Olovke, u današnjem obliku, postoje manje od 200 godina. Ali prije 500 godina u jednom rudniku u Chamerlandu, u Engleskoj, otkriven je grafit. Vjerovatno su se već tada počele praviti nekakve grube, još neusavršene olovke.

U Nürnbergu, u Njemačkoj, čuvena obitelj Faber otpočela je proizvodnju olovaka 1760. godine. U tu svrhu upotrebljavan je grafit u prahu, ali te olovke nisu bile najbolje kvalitete. Konačno su se, 1795. godine, počele proizvoditi olovke od grafita pomiješanog s nekim vrstama ilovače. Od toga su pravljeni štapići, koji su potom pečeni u peči. Ta metoda je osnova za proizvodnju svih današnjih olovaka. Kao što ste već mogli naslutiti, ,,olovke“ ne sadrže olovo, nego mineral zvan grafit, koji, baš kao i olovo, ostavlja trag kad se njime prevuče preko papira. Stoga je nazvan „crno olovo“, pa je otuda i nastao naziv ,,olovka”.

U proizvodnji olovaka suhi se i samljeveni grafit miješa s glinom i vodom. Što ima više gline, olovka je tvrđa, a što je više grafita, olovka je mekša. Ta tjestasta mješavina se propušta kroz prešu, iz koje izlazi u obliku tanke, glatke niti. Ona se ispravlja, siječe na komade određene duljine, suši i stavlja u goleme peći da se ispeče.

U međuvremenu se priprema i omotač za olovku. Od drveta, cedrovine ili borovine, prave se polutke s udubljenjima u kojima će ležati grafitni štapići. Kad se ispeku, štapići grafita se ubace u ta udubljenja, a drvene polovice se zalijepe. Potom se od toga sijeku olovke, pa se zatim strojem uglača njihova površina i dadne im se konačan izgled.

Danas se proizvodi više od 350 vrsta olovaka, namijenjenih različitim potrebama. Možete kupiti crne olovke u 19 stupnjeva tvrdoće i jačine, ili šarene olovke u 72 različite boje. Postoje olovke kojima se piše po staklu, tkaninama, celofanu, plastici i filmu. Ima čak i olovaka čiji se trag ne briše čak ni pošto je mnogo godina bio izložen raznim atmosferskim utjecajima – njih upotrebljavaju inženjeri i svi oni koji rade na izgradnji vanjskih objekata!

 

Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 419.