Malo je životinja koje u svom kretanju toliko ovise o letenju kao slijepi miševi. Lete i kukci, ptice, ali se ipak kreću i na drugi način. Međutim, udovi i noge slijepog miša nisu sazdani za hodanje. To, opet, znači da slijepi miševi ne mogu lako ni stajati. Zbog toga im je, kad se nalaze u leglu, najlakše objesiti se strmoglavce i iz tog položaja otiskivati u zrak.
Slijepi miš je po mnogo čemu zanimljiv. Prvo, on je i sisavac – i to jedini sisavac koji leti. Ženka koti živu mladunčad i hrani ih svojim mlijekom. Dok je mladunčad još sasvim mala. mati ih nosi sa sobom čak i kad pođe u lov!
Slijepi miševi su noćne životinje, što znači da su aktivni noću. dok danju spavaju. Pošto jedino lovom mogu sebi osigurati hranu, svatko bi pomislio da imaju izuzetno oštar vid. Uistinu, slijepi miševi, da bi se kretali naokolo, ne ovise mnogo o svom čulu vida. Kad lete, ispuštaju čitav niz visokofrekventnih zvukova. Frekvencija tih zvukova je tako visoka da ih ljudsko uho uopće i ne razaznaje.
Odjek (eho) tih zvukova se vraća slijepim miševima dok lete. Slijepi miš može odrediti je li se taj zvuk odbio o kakav udaljeni predmet, ili o neki obližnji, i odmah mijenja pravac leta kako bi izbjegao sudar s preprekom!
Mnogi ljudi vjeruju da se svi slijepi miševi ponašaju manje-više jednako; budući da postoji više od 2.000 različitih vrsta slijepih miševa, i sami uviđate da to nije tačno. Ima slijepih miševa s rasponom krila od jedva petnaestak centimetara, ali i takvih čiji je raspon krila dva metra!
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 169.