Učenje drugog jezika je u današnjem vremenu rasprostranjena pojava. Ima dosta pojedinaca koji poznaju čak deset jezika i vjerovatno da dobro pričaju, pišu I prevode na svim tim jezicima.
Ranije smo naveli mišljenje Jāhiza u vezi poznavanja drugog jezika radi prevođenja. Međutim, po njemu pričanje na različitim jezicima je veoma teško.
Čovjek koji poznaje drugi jezik na bilo kojem jeziku da priča njegov govor uvijek naginje jednom jeziku što samo po sebi umnogome otežava pričanje na više jezika.
Prema tome, čovjek koji poznaje više jezika ne može dobro govoriti poput onoga koji poznaje samo jedan jezik, jer je ograničena sposobnost čovjeka da izgovara riječi na različitim jezicima.
U slučaju kada čovjek poznaje samo jedan jezik i samo na jednom jeziku priča on svu svoju sposobnost utroši na upotrebu tog jednog jezika.
Međutim, sa poznavanjem više jezika čovjekova sposobnost govora se dijeli i slabi spram svakog jezika kojeg poznaje.
Takav čovjek je nepravedan prema oba jezika i ni na jednom od njih ne može ispravno govoriti. Neke su osobe posebno nadarene da nauče više jezika i da ispravno izgovaraju riječi.
Za ovakve osobe uopće nije problem ovladavanje i govorenje na više jezika, kao što je slučaj sa Mūsāom ibn Yasārom Aswārijem koji potpuno poznaje i arapski i perzijski jezik.
On toliko dobro vlada sa oba jezika da ga i Perzijanci i Arapi sebi svojataju.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.