Oslanjanje na Boga donosi unutrašnji mir.
Čovjek koji se oslanja na Boga s lahkoćom prihvata učinke svojih planova i djela zato što, ako su učinci njegovih djela u skladu s njegovim očekivanjima, vjeruje da se to desilo zato što je to za njega korisno, a ako pak bude suprotno od očekivanja, vjeruje da će i to osigurati njegove interese.
Čovjek koji se oslanja na Boga nije uznemiren zbog budućnosti.
Zbog toga sigurno i postojano pristupa planiranju i trudi se na putu ostvarivanja svojih ciljeva.
Imam Ali, a.s., kaže:
“Temelj sigurnosti je oslanjanje na Boga.”
Čovjek koji sa takvom sigurnošću i smirenošću prilazi poslu postat će moćan, bogat i poštovan.
Imam Rida, a.s., kaže:
“Ko želi biti najjači čovjek, neka se osloni na Allaha.”
Imam Sadik, a.s., rekao je:
“Zaista bogatstvo i omiljenost kruže, pa kada se domognu mjesta u kojem ima oslanjanja na Boga, tu se i nastane.”
Oslanjanje na Boga tajna je uspjeha. Čovjek koji se oslanja na Boga je uspješan, sretan i ispunjen radošću.
Hazreti Ali, a.s., kaže:
“Ko se pouzda u Allaha, On mu pokaže radost, a ko se osloni na Njega, On mu zadovolji potrebe.”
Čovjek koji se oslanja na Boga ne strepi za budućnost, ne plaši se siromaštva i nemoći te zbog toga ne uskraćuje svoju pomoć drugima.
Najvažniji učinak oslanjanja na Boga je stjecanje Božije ljubavi.
Bog voli one ljude koji se na Njega oslanjaju: Allah zaista voli one koji se oslanjaju na Njega.
On također ispunjava njihove potrebe: onome koji se na Allaha oslanja On je dovoljan.
Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.