Jedan od drevnih poslanika, a.s., prisustvovao je nekom vjenčanju. Nakon ceremonije on reče svojim sljedbenicima da je sudbina mladoženje da preseli iste noći. Međutim, mladoženja se pojavi sljedećeg jutra i poselami se sa poslanikom, na veliko iznenađenje njegovih sljedbenika. Poslanik ih tada sve povede do mladoženjine kuće. Zatraži da ga odvedu do njegove sobe i tamo, svojim štapom, prevrnu njegov dušek. Ispod dušeka, sklupčana, bijaše zmija otrovnica. Poslanik upita zmiju šta radi tu ispod dušeka i zmija mu odgovori: „Poslana sam da ugrizem gazdu ove kuće. Ali nisam to mogla učiniti. Jednostavno sam se ukočila i nisam se mogla pokrenuti, kao da sam bila okovana.“
Poslanik onda upita mladoženju da li je učinio nešto posebno na noć svoga vjenčanja. Čovjek reče da mu je prosjak zakucao na vrata, upravo kada se spremao da se povuče sa svojom mladom u džerdek. Dao mu je čašu mlijeka za sadaku.
Poslanik se tada okrenu svojim sljedbenicima i reče: „Vidite li sada vrijednost sadake? Samo jedna čaša mlijeka je ovom čovjeku spasila život.“
Izvor: Šejh Muzafer Ozak, Ljubav je vino, prijevod sa engleskog: Ahmed Ananda, Buybook, Sarajevo, 2004, str. 140.