Ikhwāni nakon govora o čovjekovom tijelu i načinu njegovog nastajanja od četiri elementa (‘anāsiri arba‘a), na kraju iznose mišljenje da ovo tijelo nastanjuju tri plemena:
strastvena duša (nafsi-shahawāni)
životinjska duša (nafsi-haywāni)
razumna duša (nafsi-nātiqa).
Strastvena duša ima moral i djela poput džinna, a životinjska duša je slična čovjeku, dok je razumna duša poput vladara. Ove tri imaju zajedničkog predvodnika koji se naziva razum.
Bog je razum podučio imenima (imenima tri vrste duša) i naredio mu je očuvanje toga i naredio mu je upravljanje njima i vođenje njih. Razumna duša čovjeka je poput meleka, oblikovana moralom, navikama, lijepom prirodom i ispravnim vjerovanjem koje je čovjek stekao od samog početka svoga života.
Strastvena duša i duša srdžbe (nafsi-ghadabiyya) su poput dva šejtana koja su nastala od pokuđenih i neznalačkih djela, priroda, morala i vjerovanja.
Kada god čovjek bude djelovao po zakonima Šeri’ata i ružnoće od sebe udaljavao, borbom i suzdržavajući se od grijeha, razumna duša će ta dva šejtana pokoriti I uposliti u svoju službu. Ovdje razum ima izvanrednu ulogu. On koji je vladar među dušama koje su se nastanile u tijelu, nije niko drugi doli duša, izašao je iz stanja potencijalnog sveznalice i postao je aktualna sveznalica.
Njegovo dostizanje položaja aktualnosti se odvijalo stjecanjem slika o identitetima stvari putem čula i forme njihovih štastava putem mišljenja, u duši.
Razum je poput ogledala u kojem duša gledanjem vidi sebe i stječe spoznaju o sebi. Stjecanje većeg uvida u duši je povod za brže kretanje prema savršenstvu.
Od najnižih razina do najvećih postaja razum je pomagač i vodič duše.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.