Maui delfini su najmanja vrsta delfina, dugački su oko 1,2 metra i teški oko 40 kg. Najveća vrsta su orce, ili kitovi ubojice (da, oni su tehnički delfini), a mužjaci ove vrste obično narastu oko 6-8 metara i često su teški više od 6 tona.
Većina delfina ima dugačak životni vijek. Najpoznatija vrsta, Tursiops (Bottlenose), ima prosječan životni vijek od 40 godina, dok orce ponekad dožive i 80-tu godinu.
Delfini ne mogu disati automatski. Zbog toga, kada spavaju jedna polovica mozga im je budna, dok se druga odmara, pa se onda druga probudi, a prva zaspe. Delfini provedu oko 8 sati dnevno u ovom stanju, a ono im omogućuje da budu dovoljno svjesni da kontrolišu disanje i povremeno isplivaju na površinu kako bi uzeli zrak.
Delfini ne koriste samo oči, već i ekolokaciju (slično sonaru) kako bi izbjegli prepreke i pronašli plijen.
Naziv “delfin” dolazi od grčke riječi “delphis”, što otprilike znači “riba sa maternicom”.
Naučnici su primjetili kako delfini uče svoje mlade da koriste alate (npr, pokrivaju njihove njuške spužvama kako bi ih zaštitili od mulja). Također su primjetili da održavaju neku vrstu pogrebne ceremonije za svoje mrtve.
Drevni Rimljani su nekada koristili delfine da im pomognu u ribolovu. Obučavali su ih da tjeraju manje ribe prema ribarima, a kada se dovoljno velika skupina riba okupi na jednom mjestu, delfini bi signalirali ribarima da je vrijeme da bace svoje mreže. Danas se ova praksa još uvijek može vidjeti u Santa Catarini u Brazilu.
Delfini iz rijeke Amazon plivaju naopačke. Vjeruje se da im grbe na leđima pomažu da ‘osjete’ dno rijeke kako bi na njemu pronašli hranu. Ovakvav način plivanja im također može pomoći i da bolje vide šta se nalazi ispod njih, jer ispod očiju imaju malo veće obraze koji im otežavaju gledanje prema dolje.
Delfini su jedina vrsta životinja, osim ljudi, koji razvijaju prirodni oblik tip 2 dijabetesa.
Delfini imaju sposobnost prepoznavanja, pamćenja i rješavanja problema, što ih čini jednim od najinteligentnijih bića na planeti.
Delfini mogu biti veseli, tužni, pa čak i ljuti. Također, postoji broj slučajeva gdje su postali zlopamtila i osvetili se ljudima.
Delfini smatraju trudnoću fascinantnom pojavom, i iako ne misle nikakvo zlo, okupit će se oko trudnice. Razlog zašto je trudnim ženama zabranjeno da plivaju sa delfinima, iako se čini da bi im upravo trebalo biti preporučljivo, je taj što bi se neke žene mogle prepasti kada svi delfini pojure prema njima – i tužiti vodeni park.
Svaki delfin ima jedinstveno leđno peraje, koje se često može koristiti za lakše prepoznavanje i identifikaciju.
Zabilježeni su brojni slučajevi o tome kako delfini pomažu jedni drugima u nevolji. Pomažu starijima u skupini, a također mogu napraviti i ‘splav’ od svojih tijela i tako nositi bolesne ili povrijeđene.
Delfini ne pomažu samo drugim delfinima. Čini se da njihova empatija ne poznaje granicu, jer je zabilježeno kako pomažu ljudima u nevolji, pa čak i kitovima mnogo većim od sebe.
Delfini su izuzetno razigrane i radoznale životinje. Često se igraju jedni s drugima, igraju se među algama, ali se također igraju i sa drugim vrstama, npr ljudima, pa čak i psima.
Delfini mogu biti pravi zavodnici. Mužjaci skupljaju morsku travu kako bi napravili nešto što podsjeća na buket cvijeća koji zatim odnesu svojim damama. Isprva, naučnici su vjerovali da se oni samo igraju, dok nisu primjetili da uvijek mužjaci prave ove ‘bukete’, te da ih uvijek prave ispred ženki.
Nedavna istraživanja pokazuju da delfini imaju svoja imena, te da mogu pozvati jedni druge ‘po imenu’ (svaki odgovara na različit zvižduk).
Jedan od glavnih uzroka smrti među delfinima u zatočeništvu je samoubistvo. Oni mogu počiniti samoubistvo na više načina, a najčešći su odbijanje da jedu ili ‘lupanje’ glavom od zidove bazena.