Da bi postojala „kraljica pčela“, mora postojati zajednica pčela. Sve pčele, međutim, ne žive u društvenoj zajednici obiteljskog tipa. Postoje i vrste pčela koje žive osamljeničkim životom, pojedinačno ili „individualno“. To su solitarne pčele. Kod njih razlikujemo samo mužjake i ženke za oplođivanje.
Ali zato pčele koje žive u društvenoj zajednici, poznate kao „društvene pčele“, u svom sastavu imaju i pčele „radilice“. To su ženke pčela koje u pravilu ne nose jaja. I tako u društvenoj zajednici domaćih pčela razlikujemo radilice, mužjake (koje nazivamo „trutovima“) i samo jednu ženku koja polaže jaja, pravu majku cijele te kolonije, poznatu pod imenom „matica“.
Evo kako izgleda život jedne kraljice bumbara! Zimu provodi u rupi nekog drveta, u pijesku ili u kakvom drugom za to pogodnom mjestu. Ona je jedini član bivše društvene zajednice koji je prezimio! Stoga se odmah u proljeće hitro daje na posao da izgradi novu zajednicu obiteljskog tipa!
Najprije traži pogodno mjesto gdje će zasnovati novi dom; to je najčešće napušteno mišje gnijezdo. Zatim, kad je odvojila samo mekane tvari iz tog gnijezda, pravi od njih gomilu i pod njom izdubi mjesto koje će joj poslužiti kao odgajalište potomstva. Oblijeće cvijeće radi sakupljanja cvjetnog praha i nektra da bi pripremila pogače koje stavlja u rupe već ranije pripremljene za to. Potom polaže jaja na tu gomilu, prekriva ih voskom i zasjedne preko njih, kako bi ih toplinom svog tijela zaštitila od hladnog zraka.
U svojoj neposrednoj blizini pripremila je veće voštane stanice zvane „saće“ i napunila ih dostatnim količinama meda da se hrani dok leži na jajima. I čim njeni prvi mladunci podrastu toliko da se sami mogu služiti svojim krilima, odmah preuzimaju većinu poslova svoje majke. Prave vosak, pčelinje pogače i održavaju saće punim da bi se prehranjivali u dane kad više ne budu mogli izlaziti vani.
U prvim danima proljeća sve novorođene pčele postaju radilice. Ali, prije nego što se završi ljeto, odrastu i mlađe matice i trutovi. Znači, zato se zajednica razvija u jesen, a jedini matičin zadatak cijele sezone bio je da nosi jaja!
Kod društvenih pčela, matica izleže jaje, ali se ne brine o njihovoj daljoj sudbini. Dnevno može položiti i po 1.500 jaja, a tijekom jedne sezone oko 250.000! Polaže oplođena jaja, iz kojih se razvijaju radilice ili matice, što ovisi o potrebama zajednice pčela. Neoplođena jaja pčela razvijaju se u trutove, a trutovi bivaju odstranjeni kad obave oplodnju.
Mlade matice se odgajaju u posebnim matičnjacima. Prije nego što se izlegnu, matica s jednom polovicom radilica stvara novu zajednicu. I prva mlada matica koja je sposobna za život svojom bodljom ubija sve svoje sestre, nesuđene matice, u njihovim stanicama, pa kao jedina preživjela postaje „kraljica pčela“!
Izvor: 1000 zašto – 1000 zato, Vuk Karadžić, Beograd, 1989., str. 107.