Nigerijska narodna priča
Jedan pacov, koji je živio u žbunju a zvao se Oyot, bio je veliki prijatelj šišmiša Emionga. Iako su uvijek jeli zajedno, šišmiš je bio ljubomoran na pacova.
Kadgod bi šišmiš spremao hranu, ona je uvijek bila vrlo ukusna, pa je pacov jednom upitao:
„Kako to da je supa, kada je ti praviš, tako ukusna?“
Šišmiš je odgovorio:
„Ja uvijek sebe kuham u vodi, a moje meso je tako slatko, pa je i supa dobra.“
Potom je rekao pacovu da će mu pokazati kako to radi. Donio je lonac tople vode, a pacovu je rekao da je voda ključala. Skočio je u lonac, a nedugo zatim izašao iz njega. I zaista, supa je bila dobra kao i obično, ali pacov nije znao da ju je šišmiš krišom pripremio unaprijed.
Nakon toga pacov je otišao kući i rekao svojoj supruzi da će on napraviti supu ukusnu kao kod njegovog prijatelja šišmiša. Naredio joj je da proključa nešto vode, što je ona i uradila. A onda, kada njegova supruga nije gledala, skočio je u lonac, i ubrzo je bio mrtav.
Kada je žena pogledala u lonac i vidjela mrtvo tijelo svog supruga kako ključa, veoma se razljutila i prijavila je čitavu stvar kralju. Kralj je naredio da se šišmiš zatvori. Svi su krenuli da uhvate šišmiša, ali šišmiš je očekivao nevolje, pa je odletio u šikaru i sakrio se. Pošto su ga po čitav dan pokušavali uhvatiti, morao je promijeniti svoje navike, pa je počeo izlaziti u potragu za hranom tek kada se spusti mrak.
Eto, zato nikad ne vidiš šišmiša po danu.
Preuzeto sa http://www.worldoftales.com
Prevod: A. Kadrija