Ovo su neke vijesti o Zulkarnejnu. Allah mu je dao vlast na Zemlji i omogućio mu da izvrši ono što želi.
I on pođe.
Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod.
„O Zulkarnejne“, reče Allah Uzvišeni, „ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?“
„Onoga ko ostane mnogobožac“, reče, „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.“
I on opet pođe.
I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Allah nije dao da se od njega bilo čim zakloni.
I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
I on opet pođe.
Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
„O Zulkarnejne“, rekoše oni, „Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.“
„Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao“, reče on. „Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!“
I kad on izravna dvije strane brda, reče: „Pušite!“
A kad ga usija, reče: „Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.“
I tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju.
„Ovo je blagodat Gospodara moga!“, reče on. „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“
A Gospodar nebesa i Zemlje će tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa će ih Gospodar njihov sve sakupiti, i toga dana nevjernicima će se džehennem jasno pokazati, onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Allahovim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa da čuju.
Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili neće Allahu nimalo nauditi; njih čeka patnja velika.
(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga IV, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 1 – 3.)