— Erich Maria Remarque, Tri ratna druga
Samohrani roditelji i samohrano roditeljstvo predstavljaju važan društveni fenomen koji sve više privlači pažnju savremenih socioloških istraživanja. U fokusu su njihovi svakodnevni izazovi, ali i način na koji sredina percipira i oblikuje njihove porodične uloge.
Zašto porodica ostaje najvažniji oslonac čovjeka
Porodica je prvo mjesto na kojem čovjek nauči šta znače bliskost, sigurnost i pripadanje. U njoj dijete stvara prve emocionalne veze, razvija osjećaj povjerenja i oblikuje odnos prema svijetu oko sebe. Zbog toga porodica nema samo biološku ili ekonomsku funkciju; ona prije svega predstavlja emocionalni oslonac svakog pojedinca. Kada se čovjek suoči s problemima, gubitkom, bolešću ili životnim krizama, upravo porodica najčešće postaje prostor u kojem traži razumijevanje i podršku.
Međutim, način života savremenog društva značajno je promijenio i samu strukturu porodice. Nekada se gotovo podrazumijevalo da porodicu čine otac, majka i djeca, dok danas postoje različiti oblici porodičnih zajednica. Među njima su sve prisutnije jednoroditeljske porodice, u kojima jedan roditelj samostalno odgaja i izdržava djecu. Takve porodice mogu nastati nakon razvoda, smrti partnera, napuštanja porodice ili drugih životnih okolnosti koje od jednog roditelja zahtijevaju da preuzme potpunu odgovornost za djecu i domaćinstvo.
Samohrani roditelji u Evropi i svijetu
Statistički podaci pokazuju da se porodična slika Evrope posljednjih decenija značajno promijenila. Prema podacima Eurostata, u Evropskoj uniji je 2020. godine zabilježeno oko 7,8 miliona jednoroditeljskih domaćinstava, što čini približno 14% svih porodica s djecom. Najveći broj takvih porodica prisutan je u skandinavskim zemljama i baltičkom području, posebno u Švedskoj, Danskoj i Estoniji.
Noviji podaci pokazuju da je 2024. godine više od šest miliona djece u Evropskoj uniji živjelo samo s jednim roditeljem. Slični trendovi primjetni su i u ostatku svijeta. Procjenjuje se da danas oko 320 miliona djece globalno odrasta u jednoroditeljskim porodicama, a u najvećem broju slučajeva riječ je o majkama koje same vode brigu o djeci.
Ipak, porodicu ne određuje samo njena forma. Mnogo je važnije kakvi odnosi postoje među njenim članovima. Dijete može odrastati u stabilnom i toplom okruženju i uz jednog roditelja, ukoliko postoji ljubav, pažnja i osjećaj sigurnosti. S druge strane, ni porodica u kojoj su prisutna oba roditelja ne mora nužno biti skladna ako u njoj vladaju sukobi, emocionalna udaljenost ili zanemarivanje.
Teret koji samohrani roditelji svakodnevno nose
Samohrani roditelji svakodnevno nose veliku odgovornost. Oni često istovremeno moraju biti i hranitelji porodice i emocionalna podrška djeci. Takav život podrazumijeva mnogo odricanja, umora i neizvjesnosti. Posebno je teško uskladiti posao, odgoj djece i vlastite emocionalne potrebe. Uprkos tome, mnoga djeca koja odrastaju uz jednog roditelja razviju snažnu povezanost s njim, osjećaj odgovornosti i veću samostalnost.
U savremenom društvu samohrani roditelji često se suočavaju i s ekonomskim pritiscima, nedostatkom slobodnog vremena i psihološkim opterećenjem. Zbog toga sve više država pokušava razviti posebne oblike podrške za jednoroditeljske porodice.
Kako islam govori o siročadi, udovicama i porodici?
Islam porodici daje posebno mjesto i veliku pažnju posvećuje zaštiti djece, siročadi i udovica. U Kur’anu se više puta naglašava obaveza društva da pokaže brigu prema onima koji su ostali bez zaštite i podrške. Uzvišeni Allah kaže:
„I siročetu ne čini nasilje.“
(Ed-Duha, 9)
Također se navodi:
„Zato siroče ne ucvili i na prosjaka ne podvikni.“
(Ed-Duha, 9–10)
Posebno upozorenje dato je onima koji iskorištavaju slabost djece bez roditeljske zaštite:
„Oni koji bez ikakva prava troše imetke siročadi – doista u svoje stomake vatru trpaju.“
(En-Nisa, 10)
U islamskoj tradiciji briga o siročadi smatra se jednim od najvrednijih djela. Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve alihi ve sellem rekao je:
„Ja i onaj koji se brine o siročetu bit ćemo u Džennetu ovako“, pa je pokazao spojena dva prsta.
(Buharija)
Govoreći o pomoći udovicama i siromašnima, Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve alihi ve sellem rekao je:
„Onaj koji pomaže udovici i siromahu poput je borca na Allahovom putu.“
(Buharija i Muslim)
Ove riječi pokazuju da islam ne posmatra porodicu samo kroz njenu vanjsku strukturu, nego prije svega kroz međusobnu brigu, odgovornost i odnos prema slabijima. Zanimljivo je da je i sam Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve alihi ve sellem odrastao bez roditelja, zbog čega je u njegovom životu posebno bila izražena empatija prema siročadi i ljudima koji žive u teškim okolnostima.
Primjeri podrške samohranim porodicama širom Evrope
Danas mnoge evropske zemlje pokušavaju razviti različite oblike pomoći porodicama sa samohranim roditeljima. U Švedskoj i Danskoj država finansira subvencionirane vrtiće, produženi boravak djece i fleksibilno radno vrijeme za roditelje. U Francuskoj postoje posebne finansijske naknade za samohrane roditelje, dok Njemačka razvija mrežu psiholoških i pravnih savjetovališta za porodice nakon razvoda.
U nekim državama jednoroditeljske porodice imaju prioritet pri dodjeli socijalnih stanova ili dodatne poreske olakšice. Posebno zanimljiv primjer predstavljaju porodični centri u skandinavskim zemljama, gdje roditelji na jednom mjestu mogu dobiti psihološku pomoć, savjetovanje, podršku pri zapošljavanju i aktivnosti za djecu.
Ono što djeca zapravo pamte
Savremeno društvo često porodicu posmatra kroz statistike i formalne definicije, a zaboravlja ono što je najvažnije. Dijete neće pamtiti da li je njegova porodica odgovarala određenom društvenom modelu. Pamtit će osjećaj sigurnosti, toplinu doma i osobu koja je ostala uz njega kada je bilo najpotrebnije.
Upravo zbog toga nijedna porodica koja počiva na ljubavi, brizi i međusobnom poštovanju ne može se smatrati nepotpunom, bez obzira na to koliko članova ima.
Izvor:
Palić, Fatima (2019). Stavovi sredine i izazovi samohranih roditelja. Magistarski rad. Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, Odsjek socijalni rad.